Udruga Sjena: Vlada za neosigurani sat osobne asistencije nudi samo tri eura

Udruga Sjena oštro je kritizirala prijedlog prema kojem bi naknada za jedan neiskorišteni sat osobne asistencije u prijelaznom razdoblju iznosila tri eura, te je zatražila da Vlada takav prijedlog povuče i utvrdi znatno viši iznos.

Iz udruge podsjećaju da je Ustavni sud u prosincu prošle godine ukinuo više ograničenja iz Zakona o osobnoj asistenciji, među kojima i ona zbog kojih dio osoba nije mogao koristiti osobnu asistenciju jer je član njihove obitelji imao status roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Ustavni sud tada je zaključio da se pravo na osobnu asistenciju ne može automatski uskratiti zbog postojanja drugih oblika obiteljske skrbi, te je naglasio važnost neovisnog življenja i uključivanja osoba s invaliditetom u zajednicu.

Nakon odluke Ustavnog suda, Vlada je krajem prosinca 2025. uredbom izmijenila zakon i propisala da korisnici kojima naknadno bude odobren veći broj sati osobne asistencije mogu tražiti novčanu naknadu za sate koje nisu mogli koristiti u razdoblju od 19. prosinca 2025. do donošenja novog rješenja. Vrijednost jednog takvog sata posebnom odlukom određuje Vlada, a Udruga Sjena tvrdi da je predložen iznos od tri eura.

"A sada za jedan takav neiskorišteni sat predlaže tri eura. To je teško promatrati kao ispravljanje nepravde. Više izgleda kao pokušaj da se posljedice višegodišnje diskriminatorne politike prema osobama s invaliditetom zatvore što jeftinije", poručili su iz udruge.

Sjena upozorava na razliku između predložene naknade i iznosa koji država inače plaća pružateljima usluge. "Država, dakle, zna da sat osobne asistencije ima vrijednost. Kada ga plaća pružatelju, priznaje 11 eura. Kada taj sat zbog njezina sustava nije stigao do osobe kojoj je potreban, predlaže tri eura", navode, pozivajući se na cijenu usluge koju objavljuje Ministarstvo rada.

Iz udruge upozoravaju i da formalno priznavanje prava nije dovoljno ako osobni asistent u praksi nije dostupan. "Rješenje ne podiže čovjeka iz kreveta, ne odvodi ga iz kuće i ne pruža mu podršku u svakodnevnom životu. Za to je potreban čovjek, a kada njega nema, opet ostaje obitelj", poručili su, dodajući da su brojne obitelji godinama same financirale pomoć jer sustav nije mogao osigurati potrebnu uslugu.

"Nakon presude kojom je utvrđeno da se teret državnih obveza ne smije prebacivati na obitelji osoba s invaliditetom, ponuditi tim istim obiteljima tri eura za sat podrške koji sustav nije osigurao je sramotno", zaključuju iz Udruge Sjena.