IMA SE, MOŽE SE: Tomašević i Možemo! milijune guraju istom krugu udruga bez nadzora — Zagreb tone, ideologija jede

Ima se, može se — samo ne za nadzor. Analiza koju prenosi Zagreb24 (izvorno 01Portal.hr) pokazuje ono što Zagrepčani već dugo osjećaju na koži: Grad Zagreb pod Tomislavom Tomaševićem i Možemo! godinama hrani isti krug udruga i umjetničkih organizacija stotinama tisuća eura, dok zakon traži kontrolu, a stvarnog, javno vidljivog nadzora — nema. To nije „ulaganje u kulturu“. To je ideološki klijentelizam u gradu koji tone u otpadu, zraku i komunalnom kaosu.

U razdoblju 2024. i 2025. Grad Zagreb isplatio je više milijuna eura udrugama i umjetničkim organizacijama u području kulture i civilnog društva. Dio tih istih organizacija istodobno je financiran i iz državnog proračuna 2025. Analiza višegodišnjih isplata pokazuje zatvoreni krug: isti primatelji, kontinuirani iznosi, slaba javna evaluacija učinka. Članak 63. Zakona o proračunu jasno kaže da jedinice lokalne samouprave moraju provjeravati zakonito i namjensko korištenje sredstava. Grad, prema dostupnim informacijama, to ne radi sustavno ni učinkovito.

Brojke koje Možemo! ne voli čitati naglas

Udruga Domino: 235.100 eura (2024.) + 163.100 eura (2025.) iz grada, plus 25.000 iz države 2025. — ukupno 423.200 eura. Zagreb Film Festival: 213.906 + 167.750 — 381.656 eura u dvije godine. Kontejner: 184.850 + 151.460 + 62.752 državnih — 399.062 eura. Factum: 208.000 + 150.600 + 5.257 — 363.857 eura. Teatar Exit: 120.141,92 + 95.100 + 145.498,75 državnih — preko 360.000 eura.

Na vrhu ljestvice šireg prikaza nalazi se i Suncokret – Oljin Odoj (preko 538.000 eura, uglavnom državnih sredstava), uz napomenu da djeluje u radu s djecom i prevenciji nasilja — što ga sadržajno razlikuje od aktivističko-zagovaračkih platformi. Visoko su i Hrvatski filmski savez, Hulahop, Rehabilitacijski centar za stres i traumu, URK – Močvara. Poanta nije „ukinuti sve“. Poanta je: kad se istima iz godine u godinu sipaju stotine tisuća, mora postojati nadzor. A javno dostupnih podataka o broju terenskih kontrola, nalaza i povrata — nema.

Zakon postoji. Volja Možemo! ne postoji

Korisnik mora trošiti namjenski. Davatelj mora nadzirati — uključujući kontrolu na licu mjesta i vanjske stručnjake. U slučaju zloupotrebe: povrat, obustava, uskraćivanje financiranja. Normativni okvir je jasan. Praksa Grada Zagreba, kako se doznaje, svodi se na administrativno zaprimanje financijskih izvješća bez dubinske analize, bez usporedbe planiranog i ostvarenog, bez redovitih terenskih kontrola. Kod dugogodišnjih korisnika financiranje ide gotovo automatski. To nije transparentnost. To je automacija privilegija.

Zagreb24 i 01Portal razlikuju kulturne produkcije od aktivističkih platformi s izraženim zagovaračkim karakterom — Domino, Documenta, Attack i slični. Samo po sebi zagovaranje nije nezakonito. Ali kad takve organizacije oblikuju javne politike i ideološke narative, a istodobno žive od poreznih eura bez strogog nadzora, pitanje više nije kultura. Pitanje je tko kupuje glas u javnom prostoru.

Dok ideološki krug jede, Zagreb udiše PM2.5

U istom gradu u kojem Možemo! sipa milijune „svom“ krugu, analize kvalitete zraka pokazuju da Zagreb spada među najgore po PM2.5: više od 170 do gotovo 200 dana s prekoračenjem preporuka WHO-a. Fine čestice ulaze u krvotok. To je zdravlje djece, ne festival. Tomašević se hvali „kvalitetom života“ dok brojke govore o zraku koji je medicinski rizičan. Otpadne afere trešu zemlju. Komunalni problemi guše kvartove. A prioritet? Iste udruge. Isti krug. Ista priča.

To je licemjerje u punom sjaju: ljevica koja na Trgu drži lekcije o ekologiji, a u proračunu drži otvoren šank za ideološke franšize. Ljevica koja vrišti o „sustavu“ kad treba loviti političke bodove na Lici, a u Zagrebu ne pokazuje volju za elementarnim nadzorom trošenja. Narodni Reporteri ne miješamo socijalne udruge koje rade s djecom i žrtvama s aktivističkim strojevima. Miješa ih politička praksa koja sve stavlja pod isti kišobran — samo da novac teče.

Zaključak: kontrola ili klijentela

Zakon o proračunu ne ostavlja prostor za dvojbe. Grad ima ovlast i obvezu. Ako je ne provodi, riječ je o ozbiljnom problemu upravljanja javnim sredstvima. Ključno pitanje više nije samo kome ide novac, nego tko u Gradu Zagrebu provodi nadzor, po kojim kriterijima i s kakvim nalazima. Dok odgovora nema, Možemo! i Tomašević ne upravljaju kulturom. Upravljaju klijentelom. Zagreb zaslužuje čist zrak, čiste ulice i čist proračun — ne milijune bez nadzora za isti ideološki krug.

Izvor: zagreb24.hr / 01Portal.hr — Ima se, može se: milijuni bez nadzora; dopunjeno kontekstom analize PM2.5 zraka (Zagreb24), rujan 2026.