Jedina u EU bez spalionice: Šušnjar pita „jesmo li najpametniji?“ — Zagreb SDP i Možemo! i dalje u krugu

Hrvatska je jedina članica EU bez ijedne spalionice otpada. U Europi ih radi više od 500. Ministar Ante Šušnjar: hrvatske firme grade ih na Islandu, u Belgiji, Škotskoj i Njemačkoj — „jesmo li mi najpametniji?“ U Zagrebu SDP od 2024. traži energanu, Možemo! koči, a otpad ne nestaje sam.

Nakon afere s nepropisno odloženim otpadom u Gospiću pitanje više nije ideološki ukras. Odlagališta imaju kapacitet. Europska pravila guraju manje odlaganja. A Hrvatska i dalje glumi da je pametnija od cijelog kontinenta — bez jednog postrojenja za termičku obradu.

Šušnjar je za N1, prenosi Index, bio brutalan: ako sve članice imaju energane (Malta gradi), a postoji ih oko 500, onda ili smo geniji ili tema nije tehnologija nego politika. Hrvatske kompanije grade takva postrojenja diljem Europe. Kod kuće — stolovi, studije, strah i status quo.

Što je energana, a što je izgovor

Energane spaljuju pripremljeno gorivo iz otpada i proizvode toplinu i struju. Nisu zamjena za recikliranje — rješenje su za ostatak koji inače završava na odlagalištu ili, kako smo vidjeli, u „kreativnim“ shemama. Ministrica Marija Vučković kaže da se ciljevi gospodarenja otpadom ne mogu postići bez energana. I dodaje: ako je procjena utjecaja na okoliš prihvatljiva i nadzor radi, nema razloga ne imati energanu u susjedstvu.

To je jezik odgovornosti. Suprotni jezik — onaj koji godinama blokira Zagreb — pretvara svaku cijev u „otrov“ i svaku studiju u izgovor za još jednu godinu kaosa. Gradovi Šibenik, Osijek i Rijeka pokazuju interes. Zagreb ima projekciju isplativosti iz 2024. koja kaže da se isplati. A ipak — nema dimnjaka, ima silosa i skandala.

SDP kaže „gradimo“, Možemo! kaže „još studija“

Predsjednik Gradske skupštine Matej Mišić potvrdio je stav gradskog SDP-a: zalaganje za energanu koja spaljuje gorivo iz otpada i daje toplinu. Skupština je još 2024. donijela zaključak o dokumentaciji. Projekt je krenuo — i stao.

To je stara zagrebačka drama koalicije Možemo!–SDP. Joško Klisović godinama je gurao energanu kao zatvaranje kruga CGO-a Resnik: nakon obrade ostaje trećina, a tu trećinu treba pretvoriti u energiju umjesto vječnog odlaganja. Možemo!, stranka s korijenima u zelenom aktivizmu, u prvom mandatu bila je programski protiv. U drugom — „kompromis“ oko studije izvodljivosti. Gradonačelnik Tomašević ponavlja mantru: odluka tek kad studija i javno savjetovanje završe.

Problem nije što netko traži BAT tehnologiju i nadzor. Problem je što se nadzor i studije koriste kao politički parking dok otpad raste, a građani plaćaju cijenu nefunkcionalnog sustava. Nikola Grmoja (Most) upozorava na kontrolu: ako se mogao uvoziti opasan otpad nezapaženo, tko jamči što se spaljuje? To je legitimno pitanje sustava — ali nije argument da Hrvatska ostane jedina u EU bez postrojenja. To je argument da se gradi uz željeznu kontrolu, ne da se glumi čistoća dok se smeće vozi naokolo.

Gospić je bio upozorenje — Zagreb je test

Afera Gospić pokazala je što se događa kad sustav zataji: mikroplastika, podzemne vode, povjerenje u prahu. Umjesto da to bude poticaj za moderna postrojenja s mjerenjem emisija, dio politike koristi strah da zadrži status quo. Status quo nije „zelen“. Status quo je ilegalno zbrinjavanje, pretrpana odlagališta i politika koja bira plakat umjesto dimnjaka s filterima.

U Beču energane rade i u urbanom tkivu. U Zagrebu se i dalje vodi rat fraza: „zagađenje“ naspram „mafija ima korist od kaosa“. Istina je surovija: dok Možemo! i SDP glume strateški spor, građani plaćaju vreće, smrad i rizik. SDP barem otvoreno kaže da želi energanu. Možemo! želi još jedan krug „javnog savjetovanja“ dok se Europa smije broju 500.

Najpametniji ili najsporiji

Šušnjarova rečenica ostaje. Ako hrvatske tvrtke grade energane vani, a kod kuće nemamo nijednu, tema nije tehnologija — tema je politička volja. Zagreb je najveći proizvođač komunalnog otpada u zemlji. Ako glavni grad ne zatvori krug, ostatak Hrvatske će i dalje uvoziti tuđe rješenje ili — gore — tuđi otpad.

Narodni Reporteri ne slave dim. Slave red: recikliranje do kraja, ostatak u kontroliranu energiju, nula mjesta za šverc i silose. Tko danas u Zagrebu koči energanu bez alternative, ne štiti zdravlje — štiti vlastitu priču. A priča ne čisti kante.

Izvor: Index.hr