PLENKOVIĆ U UN-U: SRBIJA JE VELIČALA MLADIĆA. TO JE UVREDA ŽRTVAMA I PRIJETNJA HRVATSKOJ

Na govornici Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku Andrej Plenković nije birao meke riječi. Vojne i službene počasti koje je Srbija dodijelila Ratku Mladiću nazvao je uvredom žrtvama i presudama međunarodnih sudova. To nije diplomatski ukras. To je hrvatska crvena crta.

Premijer je podsjetio da je Mladić pravomoćno osuđeni ratni zločinac, odgovoran za genocid u Srebrenici. Ali nije stao na Srebrenici. Naglasio je zločinački trag koji je isti čovjek ostavio i u Hrvatskoj: granatiranje gradova, ubojstva civila, miniranje brana, uništavanje kulturne baštine i industrijskih postrojenja. Hrvatska pamti. Hrvatska neće prešutjeti.

Ispraćaj uz državne počasti nije „privatna žalost“

Beograd je Mladića ispratio uz elemente državnog ceremonijala. Sudjelovanje predstavnika države i javno odobravanje ceremonije Plenković je nazvao potpunom suprotnošću vrijednostima Unije kojoj Srbija želi pristupiti. Poruka Bruxellesu i New Yorku ista je: pomirenje postoji samo kad se prizna odgovornost i odbaci veličanje. Taj standard, rekao je, ne dopušta nacionalne iznimke.

Za hrvatske žrtve to nije apstraktna teza. To je pitanje dostojanstva. Kad se zločinca veliča vojskom i službenim počastima, šalje se signal preživjelima i njihovim obiteljima da je pravda samo papir. Signal ide i prema onima koji još danas relativiziraju agresiju na Hrvatsku.

Hrvatska je iskusila vladavinu sile

Plenković je međunarodno pravo opisao kao granicu između poretka i tiranije. Za male i srednje države, poručio je, to nije akademska fraza. Hrvatska je tu vladavinu sile doživjela devedesetih. Rat je odnio gotovo 20 tisuća života. Zemlja koja je preživjela agresiju, obranila se i obnovila ima pravo govoriti o pravilima bez kompleksa.

U tom kontekstu ispraćaj Mladića nije regionalni folklor. To je test jesu li europska pravila jednaka za sve ili se za Beograd uvijek nađe iznimka. Hrvatska pozicija je jednostavna: bez iskrenosti oko prošlosti nema europske transformacije jugoistoka Europe.

BiH i legitimna zastupljenost Hrvata

Premijer je na istoj govornici podsjetio da se Hrvatima u Bosni i Hercegovini i dalje uskraćuje legitimna zastupljenost, uključujući u Predsjedništvu. Nazvao je to nepravednim, destabilizirajućim i protivnim duhu Daytonskog sporazuma. Rješenje, rekao je, nije podjela ni dominacija, nego izborna reforma koja štiti građane i konstitutivne narode.

Taj dio govora nije usputna digresija. Dok Beograd veliča ratnog zločinca, hrvatski narod u BiH i dalje čeka elementarnu jednakost. Dva problema dijele isti korijen: odbijanje da se prihvati stvarnost rata i posljedice agresije.

Što Hrvatska mora držati

Govor u UN-u dolazi nakon tjedana u kojima je kult Mladića u Srbiji postao otvoreni politički projekt, a ne sramota s margine. Hrvatska institucije, branitelji i obitelji žrtava to vide. Stoga je važno da državni vrh na najvišoj međunarodnoj pozornici ne utihne.

Narodni Reporteri bilježe činjenice: Srbija je Mladiću dala vojne i službene počasti. Plenković je to u UN-u nazvao uvredom žrtvama. Hrvatska je u ratu iskusila cijenu sile bez pravila. Put Srbije u EU bez suočavanja s tom stvarnošću bio bi nagrada za poricanje. To Hrvatska ne smije dopustiti.

Što Beograd zapravo šalje Europi

Ispraćaj Mladića nije bio lokalni ritual zatvorenog kruga. Bio je javni politički čin. Vojska, službeni elementi, odobravanje iz institucija. Europa je to vidjela. Dio Europe je reagirao kasno i meko. Hrvatska je na Općoj skupštini rekla ono što mora: počasti zločincu su uvreda žrtvama i udar na međunarodne presude.

Za suverenističku javnost ovo nije pitanje protokola. Ovo je pitanje sjećanja. Granatirani gradovi, ubijeni civili, minirane brane: to nije fusnota uz Srebrenicu. To je hrvatsko iskustvo agresije. Kad se taj trag spomene s govornice UN-a, šalje se poruka da Hrvatska neće trgovati istinom radi lažnog mira.

Put Srbije prema Uniji nije tehnički formulari. To je politički test. Ako se veličanje ratnog zločinca tretira kao unutarnja stvar, onda pravila vrijede selektivno. Selektivna pravila znače slabiju Europu i slabiju Hrvatsku. Zato je govor u New Yorku važan i kad dio globalnih tema odlazi u uobičajeni diplomatski jezik. Srž je ovdje: Srbija, Mladić, žrtve, Hrvatska.

Izvor: Jutarnji list / Hina, govor na Općoj skupštini UN-a, 23. rujna 2026.