Divlji otpad: građani prijavili 21.074 lokacije, 2636 još neobrađeno

Građani su od 2020. putem sustava ELOO (Evidencija lokacija odbačenog otpada) prijavili 21.074 lokacije divljeg otpada, no 2636 prijava još nije obrađeno. Samo ove godine od 626 prijava komunalni redari nisu riješili 422. Najviše prijava stiže iz Zagreba. Brojke je objavio narod.hr u analizi koja se nadovezuje na aferašku pozadinu ilegalnog otpada u Gospiću i na vladine izmjene Zakona o gospodarenju otpadom upućene Saboru 14. rujna 2026.

Prizori su poznati: WC školjke uz Jadransku magistralu, madraci, gume, građevinski šut, dijelovi apartmanskih interijera. Divlja odlagališta nisu egzotika, nego kronična boljka. Sustav prijave postoji, anonimno i s fotografijom, ali tempo rješavanja zaostaje za tempom bacanja. Dok se prijava vrti u birokraciji, gume i šut ostaju u šumi i uz cestu.

Zagreb vodi u prijavama

U Zagrebu je zabilježeno 16.665 prijava, višestruko više nego u ostalim županijama. Slijede Istarska (587), Splitsko-dalmatinska (506) i Zagrebačka (455). Najmanje ih je u Virovitičko-podravskoj: 25. To ne znači nužno da je Zagreb najprljaviji, nego da građani više prijavljuju i da je alat poznatiji. Ipak, volumen je ogroman i zahtijeva kapacitet komunalnog redarstva, ne samo aplikaciju.

Razlike u postupanju još su oštrije. Zagreb je obradio ili preuzeo u postupanje 92 posto prijava, dok je u Krapinsko-zagorskoj županiji taj udio bio tek 10,1 posto, a u Sisačko-moslavačkoj 27,4 posto, navodi analiza. Prema pravilima, komunalno redarstvo dužno je ispitati prijavu u roku od osam dana. Na papiru. U praksi tisuće predmeta čekaju. Razlika između Zagreba i Zagorja pokazuje da zakon bez lokalnog kapaciteta ostaje mrtvo slovo.

Vlada steže nadzor

Nakon Gospića Vlada Saboru šalje izmjene zakona kojima se jačaju nadzor, sljedivost i odgovornost. Predviđen je neprekinuti videonadzor ulaza na lokacije gospodarenja otpadom uz čuvanje snimki 30 dana, obvezno GPS praćenje vozila koja prevoze otpad uz pohranu podataka najmanje dvije godine, javni popis osoba kojima je zabranjeno gospodariti otpadom te redovite kontrole lokacija. Cilj je utvrditi odakle je otpad došao, tko ga je vozio i gdje je završio, da trošak ne padne na građane nego na odgovorne.

To je ispravan smjer. Bez sljedivosti kamiona i bez kamere na ulazu, nevidljivi turisti otpada ostaju nevidljivi. Bez sankcija i crne liste, kazna ostaje teorija. Hrvatska ne treba još jedan strateški dokument. Treba GPS, snimku i kaznu koja boli. Tko vozi otpad noću na divlje, mora znati da trag ostaje u sustavu.

Kultura bacanja i odgovornost

Zakon sam neće očistiti šumu. Dok dio građana i firmi i dalje baca gume i šut uz cestu, a dio prijava mjesecima stoji, problem ostaje dvostruk: nekultura i sporost institucija. Ministarstvo i dalje preporučuje prijavu putem ELOO-a, komunalnom redaru ili Državnom inspektoratu. To ima smisla samo ako prijava ne završi u ladici. 2636 neobrađenih predmeta od 2020. nije sitnica.

Gospić je pokazao što se dogodi kad se otpad gomila izvan kontrole i kad javnost izgubi povjerenje. Nacionalna brojka od 21.074 prijava pokazuje da problem nije lokalni incident, nego sustav. Tko u lokalnoj vlasti gleda na divlja odlagališta kao na estetske detalje, radi protiv zdravlja i imovine vlastitih birača. Čistoća nije ideologija. Čistoća je red.

Što građani mogu učiniti

Prijaviti lokaciju putem ELOO-a, s fotografijom ako je moguće. Ne dirati nepoznati otpad rukama. Tražiti od lokalne vlasti status prijave. Glasno pitati zašto GPS i kamere nisu već standard. Otpad nije tema za zeleni panel. Otpad je javni red, novac poreznih obveznika i zdravlje. Brojke su stigle. Sada treba čisti teren, ne novi izgovor. Tko baci, plaća. Tko gleda kroz prste, suučesnik je.

Izvor: narod.hr / tportal