Privremena zaštita Ukrajincima do 4.3.2028.: 33.367 odobrenih, 3.728 u najmu, država plaća smještaj

Vlada Republike Hrvatske na 205. sjednici produljila je privremenu zaštitu za raseljene osobe iz Ukrajine do 4. ožujka 2028. godine. Odluku je predstavio potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Istodobno je omogućeno produljenje ugovora o najmu i nastavak financiranja troškova stambenog zbrinjavanja u pojedinačnom smještaju.

Brojke su jasne. Od ožujka 2022. privremena zaštita u Hrvatskoj odobrena je za 33.367 raseljenih osoba iz Ukrajine. Na dan 16. rujna 2026. u pojedinačnom smještaju, na temelju ugovora o najmu, bilo je 3.728 osoba. To nije apstraktna statistika: to su stanovi, komunalije i javni novac u tržištu najma koje i hrvatski građani već godinama teško plaćaju.

Što točno znači produljenje do 2028.

Sustav privremene zaštite Hrvatska je uvela u ožujku 2022., nakon početka ruske invazije na Ukrajinu. Posljednja odluka držala je zaštitu do 4. ožujka 2027. Nova odluka pomiče rok za još godinu dana, do 4. ožujka 2028. Uz status dolazi i pravo na nastavak ugovora o najmu te državno financiranje troškova smještaja u pojedinačnim stanovima.

Božinović je istaknuo da se produljenje provodi u skladu s Provedbenom odlukom Vijeća Europske unije od 30. srpnja 2026. Drugim riječima: okvir dolazi iz Bruxellesa, a Hrvatska ga prenosi u domaću praksu. Za porezne obveznike važno je pitanje koliko dugo i po kojim uvjetima traje obveza financiranja smještaja, zdravstva i školovanja, a ne samo diplomatski ton priopćenja.

Novi EU uvjet: dokaz vojnih obveza (samo za nove)

Europska odluka od 30. srpnja 2026. uvodi i novi uvjet: privremena zaštita ubuduće će se odobravati samo osobama koje su ispunile vojne obveze u Ukrajini i za to predoče dokaz. Božinović je naglasio da novo ograničenje neće utjecati na osobe kojima je privremena zaštita u Hrvatskoj već priznata.

To je važna razlika. Već priznatih 33.367 statusa ostaje. Novi zahtjevi ulaze pod stroži filtar. Za javnu raspravu o imigraciji to znači dvoje. Prvo: postojeći kontingent i trošak smještaja ostaju. Drugo: EU barem na papiru pokušava spriječiti da privremena zaštita postane trajni kanal bez ikakvih uvjeta vezanih uz situaciju u zemlji podrijetla.

Najam, fiskalni trošak i tržište stanova

3.728 osoba u ugovornom najmu 16. rujna 2026. nije mali broj na hrvatskom tržištu, osobito u većim gradovima gdje su cijene kvadrata i najamnina ionako pod pritiskom. Država koja plaća ili sufinancira smještaj istodobno šalje signal vlasnicima stanova i lokalnim tržištima: dio potražnje dolazi iz javnog novca, a ne iz plaća domicilnog stanovništva.

Hrvatska ima i vlastite raseljene, povratnike i mlade koji ne mogu kupiti ni unajmiti stan bez roditeljske pomoći. Svako produljenje masovnog statusa mora se mjeriti i tim metrom: tko plaća, koliko dugo i pod kojim uvjetima. Brojka od 33.367 odobrenih od 2022. pokazuje da privremeno lako postane višegodišnje.

Politika zaštite bez iluzija

Rat u Ukrajini je stvaran. Humanitarna pomoć ljudima koji bježe od fronta nije sporna kao načelo. Sporno je kad se privremena zaštita automatizmom proteže iz godine u godinu, uz stambene ugovore i fiskalni teret, dok se u istoj zemlji vodi žestoka rasprava o nezakonitim prelascima, azilu i kapacitetu integracije.

Nova EU odluka o dokazu vojnih obveza barem pokazuje da Bruxelles više ne želi potpuno otvoren ventil za nove ulaske pod istim kišobranom. Za već priznate statuse u Hrvatskoj ništa se ne mijenja do 2028. Za poreznog obveznika poruka ostaje ista: brojke, najam i rokovi moraju biti javni, a politika zaštite mora ostati privremena, a ne tihi put u trajni demografski inženjering.

U javnoj raspravi o migracijama i azilu ovaj paket brojki treba držati na stolu uz ostale: nezakonite prelaske, kapacitet integracije i pritisak na lokalna tržišta rada i stanovanja. Privremena zaštita nije isto što i ilegalni ulazak, ali fiskalni i stambeni učinak postoji i mora se mjeriti otvoreno.

Izvor: Radio Banovina / Vlada RH, sjednica 17. rujna 2026.; izlaganje Davora Božinovića; Provedbena odluka Vijeća EU od 30. srpnja 2026.