Našice: gotovo 3000 potpisa — „nismo ničija spalionica“, Slavonija traži analize prije kamiona

U Našicama nije panika — to je zdrav razum. Nakon što je Vlada 10. rujna odredila cementare NEXE d.d. i Holcim Hrvatska za žurno preuzimanje, transport i energetsku oporabu dijela neopasnog otpada s lokacije PPK Velebit u Gospiću (oko 650 tona u jumbo vrećama, rok do 45 dana), građani Našica i okolnih mjesta pokrenuli su peticiju pod jasnim sloganom: „Našice nisu ničija spalionica“.

Do 12. rujna peticija na peticije.hr prešla je gotovo 3000 potpisa (cilj 1500 već je davno srušen), uz stotine potpisa iz samih Našica, ali i Osijeka, Požege, Đurđenovca. Poruka je jednostavna: sanacija Gospića mora biti transparentna — Slavonija nije odlagalište za tuđi problem koji je godinama guran pod tepih.

Što je odluka, a što je strah građana

Prema javnim informacijama i pojašnjenjima NEXE-a, u Našice bi trebala stići otprilike polovica te količine — oko 325 tona otpada ključnog broja 19 12 12 (uglavnom plastika, guma, tekstil, drvo, papir), kategoriziranog kao neopasan i namijenjenog suspaljivanju u cementnoj peći kao zamjensko gorivo. Tvrtka ističe da takvu oporabu radi od 2008., da se uzorci i dokumentacija provjeravaju prije i nakon ulaska u pogon te da se emisije kontinuirano prate.

Građani, međutim, ne kupuju samo službene brojke — i imaju razloga. Na lokaciji PPK Velebit nije samo „neopasni“ dio u vrećama. Javno se spominju tisuće tona opasnog i zakopanog otpada čiji sastav još nije potpuno razjašnjen. Upravo zato peticija traži: javnu objavu analiza, neovisno uzorkovanje svake pošiljke, jamstvo da se opasni otpad neće preusmjeravati u Našice, neovisni monitoring emisija i javnu tribinu s predstavnicima Vlade, ministarstva, Grada i NEXE-a — prije nego što kamioni postanu rutina.

Tramišak: ne deponiju u županiji — ali pitanje transparentnosti ostaje

Osječko-baranjska županica Nataša Tramišak izjavila je da se protivi dovozu i deponiranju otpada iz Gospića na područje županije, ističući da je u ovom trenutku energetska oporaba u cementarama jedina brza opcija za neopasni dio. To je važna razlika: jedno je privremena, kontrolirana termička oporaba s dozvolama; drugo je pretvaranje Slavonije u skladište. Građani Našica upravo inzistiraju da se ta razlika dokaže papirima, analizama i nadzorom — ne press-priopćenjem.

Politika kritike ovdje nije osobna. Država je dužna riješiti skandal u Gospiću. Dužna je i ne tretirati istočnu Hrvatsku kao zonu u kojoj se „noćne“ odluke o transportu otpada donose bez lokalnog uvida. Transparentnost nije napad na institucije — to je minimum vjerodostojnosti nakon godina u kojima je Lika plaćala tuđu pohlepu i tuđi uvoz smeća.

Zagreb poučava, Jakuševec smrdi

Dok Našičani potpisuju peticiju i traže laboratorijske rezultate, zagrebačka Možemo! i SDP godinama „poučavaju“ Hrvatsku o ekologiji — dok Jakuševec ostaje simbol neuspjeha, a priče o energanama i zatvaranju odlagališta tonu u međusobne optužbe. Hipokrizija je oštra: u Zagrebu se smije moralizirati o „zelenoj tranziciji“, a u Slavoniji se građanima koji traže analize često sugerira da „sire paniku“.

Ne sire. Traže ono što bi svaki razuman građanin tražio uz cementnu peć: što točno stiže, tko to mjeri, tko jamči da opasni dio iz Gospića neće „zabunom“ završiti u Našicama. NEXE kaže da radi po propisu. Odlično — onda neka propis i neovisne analize budu na stolu, javno, prije svake pošiljke. To nije sabotiranje sanacije Gospića. To je uvjet da sanacija ne postane novi skandal u Slavoniji.

Što dalje — bez lažnih heroja i bez smeća kao sudbine

Gospić treba očistiti. Krivci za ilegalni uvoz i odlaganje moraju odgovarati. Cementare s važećim dozvolama mogu biti dio rješenja za neopasni dio — ali samo uz potpunu sljedivost. Građani Našica već su pokazali da se neće mirno prepustiti odluci „preko noći“. Gotovo tri tisuće potpisa u kratkom roku nije buka — to je lokalni referendum o povjerenju.

Narodni Reporteri stoje uz pravo građana na istinu o zraku koji dišu. Država neka sanira Liku. Neka jamči da Slavonija nije smetlište. A zagrebačka ljevica neka, umjesto lekcija Našicama, prvo dokaže da zna zatvoriti vlastita odlagališta i prestati prodavati ekologiju kao brend dok građani na istoku broje potpise i čekaju laboratorij.