16. rujna 1991: bitka za Šibenik. Prva velika pobjeda Domovinskog rata

Na današnji dan 1991. počela je osmodnevna bitka za Šibenik. Od 16. do 23. rujna branitelji su odbili snage koje je vodio 9. korpus JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Bila je to prva velika pobjeda Domovinskog rata. Da je pao Šibenski most ili grad na magistrali, Dalmacija bi bila ispresijecana na džepove. Velika Srbija tražila je more. Hrvati su rekli ne.

Trideset pet godina poslije sjećanje nije folklor. Dok se u Srbiji još digu mitovi o zločincima, Šibenik podsjeća što je agresija i što je obrana. Narodni Reporteri bilježe obljetnicu bez lažne simetrije.

Zašto je most bio sve

Napad je išao pravcima Bribirske Mostine, Čista Mala, Zaton i Šibenski most te Drniš, Pakovo Selo i Šibenik. Cilj: most na ulazu u grad. Time bi Zadar bio odsječen kopnenom vezom, a Šibenik i Split od ostatka Hrvatske. Dalmacija bi pala u džepove. To nije bila građanska svađa. To je bio plan etničkog čišćenja i izlaza na more.

Protivanik je imao korpus, oklop, zrakoplovstvo i mornaricu. Hrvati su imali 4. bojnu 4. brigade, 113. brigadu ZNG-a, policiju i lokalno stanovništvo, često s lovačkim puškama. Teškog naoružanja bilo je malo. Motivacije je bilo dovoljno.

Žirje, katedrala, nebo

Predaja topničke bitnice na Žirju 14. rujna dala je Hrvatima ispravne topove. JNA je saznala tek kad su granate krenule na brodove 16. rujna. Istog dana padaju vojarna Šubićevac i Dom JNA. Neprijatelj 17. rujna granatira civilne objekte, među njima i katedralu sv. Jakova pod zaštitom UNESCO-a.

Na mostu i prema Vodicama napadi propadaju. 21. rujna srušena su dva zrakoplova JNA. Cijela Hrvatska vidjela je da se treća vojna sila Europe može zaustaviti. 23. rujna razbijeni neprijatelj kreće u povlačenje s mosta. Osmodnevna bitka gotova. Grad ostaje hrvatski.

Od Šibenika do Oluje

Kasnije akcije, od Miljevačkog platoa do Dinare i Oluju 1995., dokrajčile su san o Velikoj Srbiji na Jadranu. Ali prva velika pobjeda dogodila se upravo tu, u rujnu 1991., kad je na papiru sve govorilo protiv branitelja. Pamćenje te pobjede nije nostalgija. To je lekcija o odnosu snaga i volje.

Tko danas izjednačava agresora i žrtvu, radi isti posao koji je 1991. radio propagandni aparat JNA. Tko veliča Mladića, veliča zapovjednika snaga koje su htjele rascjepkati Dalmaciju. Hrvatska politika mora to imenovati, ne uljepšavati.

Što obljetnica traži danas

Prvo: jasnoću u školama i javnom prostoru. Šibenik nije sukob. Šibenik je obrana. Drugo: nultu toleranciju prema negaciji Domovinskog rata i veličanju zločinaca. Treće: zahvalnost braniteljima koji su s gotovo ničim obranili most i grad.

16. rujna nije samo datum u kalendaru. To je dokaz da Hrvatska opstaje kad zna tko je napadač, a tko branitelj. Tu istinu treba ponavljati svake godine, osobito kad susjedi ponovo digu mitove. Šibenik je ostao hrvatski. Neka tako i ostane u pamćenju.

Mladićev korpus i današnje poricanje

Zapovjednik napada na Šibenik bio je Ratko Mladić. Ime koje danas u dijelu Srbije još dobiva počasti. Dok Hrvatska broji branitelje i civile, susjedna mitologija pokušava pretvoriti agresiju u građanski sukob. Bitka za Šibenik ruši taj mit u jednoj rečenici: most su branili Hrvati, a napadači su došli s tenkovima, avionima i mornaricom. Tko to zove jednakom krivnjom, ne čita zemljovid.

Zato obljetnica mora biti glasna. Ne zbog mržnje. Zbog istine. Istina je da je Dalmacija ostala cijela jer su ljudi stali na mostu. Istina je da bi pad Šibenika otvorio put raspadu južne Hrvatske. Istina je da se takve lekcije ne predaju samo u muzeju, nego i u politici koja ne smije mekšati pred negacijom.

Izvor: narod.hr.