Kod Vukovara 73-godišnjak traktorom aktivirao ostavljenu ručnu bombu

Policijska uprava vukovarsko-srijemska u ponedjeljak u 14.33 sati zaprimila je dojavu: muškarac je poljoprivrednim strojem na oranici aktivirao nepoznato eksplozivno sredstvo i ozlijedio se. Na terenu je utvrđeno da je 73-godišnjak uz cestu između Negoslavaca i Vukovara traktorom aktivirao ostavljenu ručnu bombu. Lakše je ozlijeđen i prevezen u Nacionalnu memorijalnu bolnicu "Dr. Juraj Njavro" u Vukovaru.

Policija podnosi kaznenu prijavu zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. Počinitelj koji je bombu odbacio još je nepoznat. Kriminalističko istraživanje traje. Za Narodne Reportere ovo nije čudna vijest s njive. To je podsjetnik da ratna ostavština i bezobzirnost još ubijaju i sakate na hrvatskom tlu.

Što se zna o događaju

Prema priopćenju policije, očevid je proveden uz službenike protueksplozijske zaštite. Riječ je o ručnoj bombi ostavljenoj na oranici. U službenom tekstu to nije opisano samo kao slučajni nalaz iz 1991., nego kao akt bacanja i ostavljanja opasnog sredstva. Razlika je pravno važna: traži se počinitelj, ne samo deminer.

Žrtva je stariji poljoprivrednik. Radio je na njivi. Nije išao u ratnu zonu. Rat mu je došao pod kotače traktora. Vukovarsko područje i dalje nosi tragove Domovinskog rata, od neeksplodiranih sredstava do ljudskog nemara koji stare opasnosti pretvara u nove.

Vukovar nije muzej

Grad koji je preživio opsadu i masovne zločine ne smije postati kulisa u kojoj se eksploziv nađe kao anegdota. Svaka bomba na oranici vraća pitanje: koliko je još nepoznatih sredstava u zemlji, tko ih pomiče, tko ih baca, tko šuti.

Hrvatska je uložila godine u razminiranje. Taj posao nije gotov. Ali ovaj slučaj, kako ga policija opisuje, nije samo naslijeđe fronta. To je sumnja na bezobzirno odlaganje. Država mora naći počinitelja. Javnost mora znati da njiva kod Negoslavaca nije poligon za tuđi nemar.

Sjećanje i odgovornost

Domovinski rat nije zatvoren dok eksploziv još sakati seljake. Sjećanje na Vukovar uključuje i ovu vrstu budnosti: demineri, prijava nalaza, kaznena potraga za onima koji opasnost šire dalje. Tko romantizira rat, a zanemaruje njive, ne poštuje ni žrtve ni žive.

Možemo i SDP vole velike priče o miru i pomirenju kad treba moralna poza. Manje vole dosadne teme: razminiranje, kaznene prijave, poljoprivrednike koji rade uz cestu. Suverenizam počinje tu: zaštititi vlastite ljude na vlastitoj zemlji.

Što dalje

Policija mora imenovati počinitelja. Bolnica je već zbrinula lakše ozlijeđenog. Javnost treba podsjetnik, ne paniku: prijavi sumnjivi predmet, ne diraj, zovi. A politika treba trajno financiranje razminiranja i oštru kaznenu praksu prema bacanju eksploziva.

Kod Vukovara je 73-godišnjak preživio. Imao je sreće. Sljedeći na oranici možda neće. Zato ova vijest ide na naslovnicu. Jer mir nije samo govor. Mir je njiva bez bombe.

Razminiranje nije završena priča

Hrvatska je desetljećima čistila minsko sumnjiva područja. Brojke padaju, ali nula još nije tu. Uz to dolazi i ljudski faktor: tko pomiče, tko baca, tko ostavlja. Policijska kvalifikacija ovog događaja kao dovođenja u opasnost općeopasnim sredstvom šalje poruku da država neće sve svesti na stari nalaz. Traži se odgovornost.

Za poljoprivrednike istočne Slavonije to nije apstraktno. Oni rade tamo gdje je rat bio najduži i najokrutniji. Svaka nova eksplozija vraća strah u kuće koje su već platili cijenu 1991. Država im duguje budnost, opremu i kaznenu dosljednost. Građani duguju prijavu sumnjivih predmeta, ne heroizam na njivi.

Izvor: Jutarnji list; Večernji list.