Documenta ima novu čelnicu: Tena Banjeglav nastavlja liniju Teršelič

Documenta, centar za suočavanje s prošlošću dobiva novu čelnicu. Vesna Teršelič odstupa, Tena Banjeglav preuzima. Promjena prezimena nije promjena linije.

Krajem kolovoza završio je mandat Teršelič, koja je udrugu povezanu sa strankom Možemo vodila od osnivanja 2004. Poznata je po žalovanju zbog oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u Haagu. Sada će „koordinirati programe praćenja rada pravosuđa i podrške žrtvama“. Documenta ostaje. Okvir ostaje.

U hrvatskom javnom prostoru Documenta nije samo „civilno društvo“. Ona je dugogodišnji generator pritiska na jezik Domovinskog rata, na generalske pobjede i na pravo Hrvatske da vlastitu obranu zove obranom.

Tko je Tena Banjeglav

Udruga je opisuje kao povjesničarku angažiranu na obrazovanju i javnim politikama. Volontirala je od 2018., vodila obrazovne programe, a od 2024. koordinira program Javnog dijaloga i javnih politika. Više o njezinu svjetonazoru vidi se iz intervjua Novostima, mediju Srpskog narodnog vijeća koje iz hrvatskog proračuna godinama vuče značajan novac.

Prije sedam godina govorila je o mladima i „temama rata u 1990-ima“, tvrdeći da su mladi „skloniji suživotu“. Suprotstavljala se „nacionalizmu, revizionizmu“ i „nepropitivanju nacionalno važnih događaja“. Termin Domovinski rat ne spominje. Uzroke i odgovorne (Srbiju i JNA) također ne. To nije slučajnost. To je vokabular.

Udžbenici, IHRA i stari repertoar

Početkom 2024. s Teršelič je bila u fokusu teze da je hrvatsko predsjedanje IHRA-om propustilo prilike za razgovor o Holokaustu, genocidu nad Romima i Srbima te o „antifašističkom otporu“. Narod.hr podsjeća da upravo s „antifašističkim otporom“ Documenta ima selektivan odnos: glorificira partizanski pokret i komunističku revoluciju, a Domovinski rat često pretvara u moralnu maglu.

Banjeglav je branila i udžbenik Miljenka Hajdarovića, pun manipulacija i grešaka, gurajući narativ da je „zabranjen“. Istina je prozaičnija: bio je loš i povučen. Kad se loš udžbenik pretvara u „progon“, ideologija je već pobijedila struku.

Slučaj Aleksandre Zec kao politički alat

Posebno je sporan njezin pristup tragediji obitelji Zec. Banjeglav ustraje na tezi da su ubijeni „iz nacionalističke mržnje“ pod izgovorom suradnje sa srpskom vojskom. Policijski inspektor Branko Lazarević, Srbin po nacionalnosti, koji je radio očevid, davno je ustvrdio da ubojstvo nema veze s državom ili nacionalnom pripadnošću, nego s obračunom oko novca.

Taj se faktografski okvir na ljevici sustavno ignorira jer se tragedija koristi za tezu o „progona Srba“ u Zagrebu 1991. Documenta i nova čelnica tu liniju ne kvare. Naprotiv. Kad se osobna tragedija pretvara u politički alat, istina postaje smetnja.

Zašto ovo nije osobna promjena

Nova čelnica Documente nastavlja gdje je stala Vesna Teršelič. To znači isti pritisak na hrvatsko ratno sjećanje, isti jezik „ratova 1990-ih“, ista veza s političkim krugom Možemo i medijskim prostorom koji Hrvatsku uči sramiti se vlastite obrane.

Dok se u Vukovaru polažu vijenci agresorima, u Zagrebu se mijenja direktorica udruge koja godinama radi na tome da Hrvatska „propituje“ svoju pobjedu. To nisu dva odvojena događaja. To je ista memorijska ofenziva: odozdo lokalnim gestama, odozgo NGO infrastrukturom. Hrvatska ima pravo reći ne. I ima pravo tražiti da javni novac ne hrani beskrajno istu ideološku mašinu.