Udruge traže hitnu sanaciju Like — a godinama koče kompostane i CGO

Deseci tisuća jučer na Trgu. Transparenti. Kamere. Suze. I onda — rečenica koju salon neće staviti u naslov: Josip Pavlović iz udruge Ekologija grada kaže da zahtjeve za hitnom sanacijom Like digle baš udruge koje godinama koče centre za gospodarenje otpadom, energane i kompostane. „Sada baš oni traže da se problem hitno riješi, što nije moguće. Uz to, sada su protiv Vlade jer to navodno nije riješila.“ To nije napad na Ličane. To je dijagnoza industrije NGOa.

Ekološko-politička igra

Pavlović situaciju zove ekološko-političkom igrom i licemjerjem s pozadinom koju, kaže, ne poznaje u potpunosti — ali činjenica ostaje. Udruge se godinama bore protiv infrastrukture koja bi Hrvatskoj omogućila da otpad obrađuje kod kuće. Kad tone ilegalno zakopaju, traže magiju u 20 dana i tri mjeseca. Narodni Reporteri stoje uz zahtjev Ličana za kamionima, monitoringom i imenima. Ne stojimo uz monopol udruga koje blokiraju sustav, a onda moraliziraju na Trgu kao da su jedini čuvari planeta.

Gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić ide dalje: prosvjed je trebao biti u Gospiću, ne u Zagrebu — da se vidi lokalni problem ukorijenjen u nedostatku nacionalne strategije. Takva strategija omogućila bi da se slične crne točke od Splita do drugih gradova rješavaju unutar zemlje i po našim zakonima, ne po medijskom ritmu i utrci za kamerom.

Možemo! i dvostruki metar

Isti krug koji u Zagrebu hoda u Liku s moralnim licem, isti koji vijori veganske barjake umjesto trobojnice, isti koji gura CGO Resnik od 140 milijuna dok bivša Zelena akcija protestira protiv spaljivanja — taj krug voli kameru. Manje voli kompostanu u svom dvorištu. Ježdovec, Kosnica, Žitnjak nisu nestali jer je netko jučer držao transparent. Nestat će kad netko prestane kočiti i počne graditi — i kad se odgovornost ne dijeli samo prema gore, nego i prema onima koji su godinama rekli „ne“ svakoj tehnologiji.

SDP i salon vole izjednačavati i paniku. Narod traži tonove. Razlika je u tome što tko godinama kaže „ne“ svakom CGO-u i kompostani ne smije sutra držati lekciju o „hitnosti“ bez priznanja vlastitog doprinosa kaosu. Licemjerje nije ekologija. Licemjerje je politički proizvod.

Što Lika stvarno treba

Plan do 20. rujna — s brojkama, ne s floskulama. Monitoring vode i tla. Natječaj s planom B. Kazne za mafiju koja je zatrpavala. I infrastruktura koja Hrvatsku ne čini deponijem tuđeg smeća jer „aktivisti“ neće ni kompostanu. Pavlovićeva točka boli jer je točna: hitnost nije ista stvar kao licemjerje. Ličani nisu glumili. Dio udruga — jest. Deseci tisuća nisu došli radi stranke. Došli su disati. Zato se mora razdvojiti legitimni bijes od industrije koja živi od vječitog „ne“.

Narodni Reporteri ne traže da se udruge ugase. Tražimo standard: tko koči rješenja, ne smije monopolizirati moral. Tko traži 20 dana plana, neka kaže i gdje je bio kad su se kočile kompostane. Inače je Trg samo pozornica.

Ježdovec nije nestao jučer

Dok se kamera vrtjela oko Like, Zagreb je i dalje vuкао vlastite crne točke. Udruge ih znaju nabrojati kad treba udariti Vladu. Rjeđe kad treba priznati da su godine veta na kompostane i CGO-e ostavile zemlju bez kapaciteta — pa sad „hitnost“ zvuči kao čudo. Pavlović to zove igrom. Mi to zovemo računom. Račun plaćaju Ličani plućima, a porezni obveznici sanacijom. Aktivisti koji su rekli „ne“ svemu osim kameri ne smiju biti jedini tumači ekologije.

Strategija koju Bilić traži nije alibi za odgodu. To je okvir da se Gospić, Split i svaka crna točka rješavaju istim standardom: zakon, kapacitet, rok. Bez standarda ostaje miting. S mitingom bez standarda ostaje smeće. Narod bira oboje: glas i sustav. Salon bira samo glas.

Zaključak

Hod za Liku ostaje legitiman. Monopol NGOa na moral — ne. Očistiti Gospić, naplatiti krivce, graditi sustav umjesto vječitog veta. Narodni Reporteri biraju kamione i istinu o dvostrukom metru. Floskula o „hitnosti“ bez infrastrukture — ostaje otpad.