Dok Zagreb tone u deponijima, Možemo! lešinari oko Like: 3 milijarde eura i milijuni za udruge

Dok Zagreb grca u ilegalnim deponijima, Možemo! hita predvoditi prosvjed protiv ilegalne deponije u Gospiću. To nije ekologija. To je lešinarenje. Boris Havel u komentaru za Hereticu / narod.hr razlaže ono što Zagrepčani svaki dan vide nosom, a Ličani sada vide na svojoj koži: ista sekta koja upravlja proračunom od tri milijarde eura – oko 8 posto državnog proračuna – moralizira o tuđem smeću dok vlastiti grad tone u smradu.

Brojke nisu anegdota. Na prve izbore za gradonačelnika nije izišlo 55 posto Zagrepčana s pravom glasa, na sljedeće čak 65 posto. Apsolutnu većinu u Gradskoj skupštini Možemo! i SDP osvojili su uz potporu samo 18,3 posto birača. Manjina s mikrofonom, većina s kontejnerima. To je model koji sada žele skalirati na cijelu Hrvatsku.

Tri milijarde eura i kulturna revolucija umjesto čistog grada

Možemo! je Zagrepčanima obećavalo čist okoliš i čiste račune. Umjesto toga dobili su ideološku mašineriju: milijuni eura gradskog novca odlaze udrugama koje promiču neojugoslavenstvo, partizanštinu, marksizam, palestinizam, „odrast“, seksualne ideologije i promjenu spola. Istodobno se suzbija vidljivost konzervativnih inicijativa – Hoda za život, Dana sjećanja na progonjene kršćane – a Thompsonovi nastupi u gradskim prostorima zabranjuju se kao da je domoljubna pjesma opasnija od smeća na ulici.

Havel podsjeća na formulu profesorice Mirjane Kasapović: ideologizirana biciklističko-kontejnerska diktatura. Dok vegetacija buja kao u prašumi, prometni stupići stvaraju kaos, a smrad grize oči, vlast u Zagrebu dijeli novac onima koji proizvode narativ, ne onima koji čiste grad. To nije „zelena politika“. To je politika klijentele.

Udruge: Domino 235 tisuća, Pogon do 725 tisuća, Novi prostori preko milijun

Samo tijekom 2024. Možemo! je, prema istraživanju koje citira Havel, udrugama s kojima je ideološki povezano isplatilo više od 620.000 eura. Maz – opskurna skupina s nekoliko članova – od 2024. do lipnja 2026. primila je preko 43.000 eura. Homoseksualnoj udruzi Domino tijekom 2024. sjelo je preko 235.000 eura, među ostalim i za „arapski queer“. Teško da je zbog toga život u Saudijskoj Arabiji postao slobodniji. Ali jesu li se računi u Zagrebu napunili – jesu.

Pogon je s 426.977 eura u 2024. skočio na 725.866 eura u 2025. Novi prostori kulture: s 529.676 na 1.178.100 eura. Zagreb Pride +56,88 posto, Dugine obitelji +387,5 posto. Stanovnicima Zagreba nametnute su najviše stope lokalnih poreza koje zakon dopušta. Parazitskim udrugama standard raste. Žrtve – stvarne ili izmišljene – postaju paravan za transakcije.

To je metodologija koju Havel zove pravim imenom: pronađi žrtvu nesreće ili nepravde, nametni se kao zaštitnik, prikopčaj se na fondove, osvoji javni prostor i gradi karijeru. Gospić je u toj shemi „dar s nebesa“. Problem je stvaran. Sanacija je potrebna. Ali Možemo! ne ide u Liku da bi se išta saniralo. Ide u Liku kao što je išao na Jakuševac – performans, mediji, pa fotelja.

Lešinarenje nije briga za Liku

Razlika je brutalno jednostavna. Nad zagrebačkim ilegalnim deponijima Možemo! ima ovlasti – i godinama ne rješava. Nad gospićkim nema – pa zato može vikati najglasnije. Kad nemaš odgovornost, imaš moral. Kad imaš proračun od tri milijarde, imaš fondove. Kad imaš fondove, imaš udruge. Kad imaš udruge, imaš medijski koridor. I onda Ličanima objašnjavaš što je ekologija.

SDP u toj priči nije nedužni putnik. Zajedno s Možemo! drži većinu u Zagrebu s 18,3 posto birača. Zajedno dijele model niske izlaznosti i visoke klijentele. Zajedno šute dok se grad puni smećem, a glasni su kad treba „spasiti“ nešto što se može pretvoriti u predizborni plijen. To nije lijevo-desna debata o porezima. To je sukob između naroda koji živi od rada i mreže koja živi od žrtve.

Što Ličani smiju očekivati od „spasa“

Havel ironično nabraja što bi Lika dobila ako lešinari dođu na državnu razinu: ne čistu vodu i ceste, nego kontejnere, bicikle, mrežu udruga, ulice Marka Oreškovića, šetališta Nade Dimić i gej paradu. Demografsku „obnovu“ iz Afganistana, Pakistana i Palestine koja već čeka oko Bihaća. To nije karikatura – to je popis prioriteta koje Zagreb već plaća.

Narodni Reporteri stoje uz Liku, uz sanaciju i uz odgovornost. Ali ne stojimo uz licemjerje Možemo! i SDP-a koji bi hrvatsko tlo pretvorili u svoj politički deponij. Tko nije riješio Zagreb, neće riješiti Gospić. Tko dijeli milijune udrugama dok grad smrdi, ne brani okoliš – brani svoj stol. Lika treba čistu zemlju. Hrvatska treba manje lešinara.