SDP: „Nema razlike“ između Plenkovića i Vučića — moralni bankrot na Trgu

Na Trgu bana Jelačića, usred Hoda za Liku, predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić izgovorio je rečenicu koja nije o otpadu — nego o sjećanju. „A premijer je rekao da mi ovdje ne trebamo biti? Koji premijer, Vučić ili Plenković? … Nema razlike između njega, Vučića i Orbana.“ To nije kritika politike otpada. To je moralni bankrot: izjednačiti hrvatskog premijera s režimom koji u istom tjednu vojskom i zastavom ispraća Ratka Mladića.

Narodni Reporteri stoje uz građane Like. Stoje uz sanaciju. Ne stoje uz SDP-ovu teologiju simetrije koja briše razliku između žrtve i agresora da bi dobila pljesak na prosvjedu.

Što je točno rečeno

SDP-ovo priopćenje, koje prenosi Index, citira Hajdaša Dončića na prosvjedu: političarima je mjesto jer je ovo političko pitanje; slaže se da ne trebaju govoriti, ali moraju biti. Zatim dolazi udarac: koji premijer — Vučić ili Plenković? Nema razlike. Uz to SDP nudi plan sanacije (stožer, plato, mobilna postrojenja, 12–24 mjeseca) i vraćanje Inspekcije zaštite okoliša. Plan se može raspravljati. Rečenica o Vučiću ne može.

Jer Vučić nije „premijer s lošim PR-om“. Vučić vodi državu u kojoj se genocidar rehabilitira kao ikona, u kojoj tribina Crvene zvezde skandira ime zločinca, a UEFA mora kazniti transparent. Usporediti to s hrvatskim premijerom zbog rečenice o mjestu političara na prosvjedu — nije hrabrost. To je jeftina nivelacija.

Otpad je stvaran. Simetrija je oružje

Gospić i 37.000 tona nisu mit. Građani imaju pravo na rokove, kamione, monitoring i odgovornost. Kritika sustava zbrinjavanja otpada — uključujući godinama slabu kontrolu uvoza — legitimna je. Ali SDP tu legitimnost troši na najprljaviji potez u hrvatskom političkom rječniku: „isti ste kao Vučić“.

Isti krug koji Thompsona mjeri ekspresnim kaznama, a Liku koristi kao plac, sad hrvatskog premijera stavlja u isti red s čovjekom kojeg Dario Zurovec na HRT-u zove rehabilitiranim četnikom. To nije ekologija. To je lov na sjećanje.

Možemo!, salon i korisna ljevica

Dok Možemo! u Zagrebu diže veganske barjake i lešinari tuđi otpad, SDP donosi „plan“ i moralnu bombu. Dokumenta i salon vole takve usporedbe jer im treba saldo nula: Hrvatska ne smije biti u pravu ako Srbija slavi zločinca. Zato se svaka jasna rečenica o Beogradu mora platiti udarcem po vlastitim institucijama.

Narod koji je jučer skandirao „Hrvatska, Hrvatska“ nije došao da čuje kako je njegov premijer „isti“ kao Vučić. Došao je zbog Like. Tko Liku pretvara u platformu za izjednačavanje s režimom Mladića, ne brani Liku — brani vlastiti brend.

Što je crvena linija

Crvena linija nije „ne smiješ kritizirati Vladu“. Crvena linija je: ne smiješ hrvatskog premijera i Vučića stavljati u istu rečenicu kao da je Vukovar fusnota, a Potočari marketing. Politika otpada se mjeri tonama, rokovima i inspekcijama. Politika sjećanja mjeri se imenima. Hajdaš Dončić je pokušao pomiješati mjerila. To se ne guta.

Suverenistička javnost može tražiti bržu sanaciju, tvrđi nadzor uvoza i manje birokratske magle — bez da pljuje u vlastito dostojanstvo. SDP je izabrao pljuvanje jer je jeftinije od odgovornosti za vlastite godine vlasti i vlastiti udio u sustavu koji je „urušavan“ i prije i poslije njih.

Zaključak

Otpad u Gospiću treba nestati. Rečenica „nema razlike između Plenkovića i Vučića“ treba ostati kao dokaz: ljevica je spremna žrtvovati hijerarhiju zločina radi jednog plakata. Narodni Reporteri biraju drugo. Likа da. Sanacija da. Lažna simetrija — ne. Tko danas izjednačava Zagreb s Beogradom Mladića, sutra će izjednačiti žrtvu s agresorom. To nije prosvjed. To je kapitulacija.