TERŠELIČ PROTIV USKRATE POTICAJA HUŠKAČIMA: Documenta I Možemo! Krug Brane One Koji Pale I Slave Agresiju

Hrvatska država godinama plaća poticaje ljudima koji otvoreno pale šume, slave velikosrpsku agresiju i vrijeđaju ugled Domovine. Ministar poljoprivrede David Vlajčić to je napokon rekao bez diplomatskog šećera: „Podmećeš požare, a primaš poljoprivredne poticaje? Nema više. Slaviš velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i najavljuješ odmazdu za Oluju? Tebi nema poticaja.“ Reakcija je bila trenutna — i predvidljiva. Vesna Teršelič, čelnica ekstremno lijeve Documente povezane s Možemo! krugom, digla je glas o „političkom discipliniranju“. Narodni Reporteri odgovaraju jasno: ovo nije discipliniranje. Ovo je elementarna samoobrana suverene države.

Brojke nisu ideologija. Daniel Stegnjaić, jedan od osumnjičenih za paljenje požara na zadarskom području, od 2017. do kolovoza 2026. primio je 220.974,42 eura poljoprivrednih potpora. U posljednje dvije godine — više od 44.000 eura iz EU i hrvatskog proračuna. Dok vatrogasci gase, dok turizam i imovina gore, dok se stanovništvo guši u dimu, porezni novac Hrvata teče u džepove onih koje država sumnjiči za podmetanje. To nije „političko mišljenje“. To je skandal.

Što je Vlajčić stvarno najavio — i što Teršelič izokreće

Vlajčić nije najavio lov na krvna zrnca. Najavio je razgovore s Ministarstvom pravosuđa kako bi se, u skladu s Ustavom i europskim pravilima, pronašlo pravno utemeljeno rješenje: osobe koje počine teška kaznena djela ili predstavljaju sigurnosnu prijetnju mogu biti izuzete od isplate poticaja. Naglasio je da Hrvatska „nikome ne broji krvna zrnca“ i ne gleda obiteljsko stablo — ali da postoje pojedinci koji ne prihvaćaju samostalnu i suverenu Hrvatsku te ih smatra sigurnosnom prijetnjom.

Teršelič u ime ljevičarske inicijative „Za Hrvatsku slobode“ Vladi šalje otvoreno pismo i upozorava na „sustav političkog discipliniranja“ te „pojačani obavještajni i policijski nadzor“. Razgovara o tome sa srpskim Novostima — publikacijom Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, istom kućom koja je 2017. imala provokatorsku naslovnicu „Lijepa naša lijepo gori“. Poruka je kristalna: kad država kaže da huškači i palitelji neće više jesti iz državne kase, Documenta i njezin krug vrište o demokraciji. Kad se braniteljima oduzima dostojanstvo, šute ili relativiziraju.

Podsjetimo i na 2012.: Teršelič je otvoreno žalovala zbog oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Ta činjenica nije „ad hominem“ — to je kontekst. Ista osoba koja je tugovala zbog oslobađanja hrvatskih heroja sada brani „prava“ onih koje država povezuje s podmetanjem požara i velikosrpskim huškanjem. Možemo! i Documenta nisu neutralni promatrači. Oni su ideološki aparat koji Hrvatsku stalno mjeri prema kriterijima Beograda i Bruxellesa, a ne prema kriterijima Vukovara i Oluje.

220.974 eura: koliko košta naivnost države

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju dostavila je hladne podatke. Više od 220 tisuća eura jednoj osobi osumnjičenoj za požare. U zadnje dvije godine — više od 44 tisuće. To nije sitniš. To je novac koji bi mogao ići mladim hrvatskim OPG-ovima, sanaciji spaljenih površina, opremi vatrogasaca. Umjesto toga, hrvatski porezni obveznik financirao je životni standard osobe koja se sada nalazi u istražnom fokusu zbog katastrofe koja ugrožava ljude i imovinu.

Teršelič tvrdi: ako je netko počinio kazneno djelo, treba odgovarati pred sudom; politički stav ne smije biti razlog za uskraćivanje javnog novca. Zvuči lijepo u seminaru. U stvarnosti ignora da Vlajčić upravo traži zakonski okvir — ne samovolju ministra — i da se radi o posljedicama konkretnih djela, ne o „mislima“. Tko otvoreno promiče Veliku Srbiju, tko najavljuje odmazdu za Oluju, tko pale i huška, nije „građanin s drugačijim mišljenjem“. On je sigurnosni rizik. Suverena država ima pravo i dužnost da mu zatvori slavinu.

SDP i Možemo! vole govoriti o „vladavini prava“ dok štite mreže koje relativiziraju Domovinski rat. Istodobno traže sudski progon onih koji nose „Za dom spremni“ na majici. Dvostruki kriterij je očigledan: hrvatski identitet treba kažnjavati, a antidršavno huškanje — štititi novcem poreznih obveznika. To nije demokracija. To je ideološka okupacija institucija.

Branitelji ne smiju gledati kako država nagrađuje agresore

Vlajčićeva rečenica koja boli ljevicu najviše: „Ljudi koji su herojski branili ovu državu više ne smiju gledati kako ona nagrađuje one koji slave agresiju.“ To je srž. Branitelji, prognanici, obitelji žrtava — oni su platili krvlju. Država im duguje barem to da ne financira one koji slave njihovu bol. Ako Documenta i Možemo! to zovu „discipliniranjem“, onda je discipliniranje ono što Hrvatska treba — i to jučer.

Antimigrantska i suverenistička logika ovdje nije dekor. Država koja ne kontrolira tko prima njezine poticaje, tko ulazi i tko huška, nije suverena. Ona je blagajna za svoje neprijatelje. Teršelič i Novosti/SNV brinu se da „vjernost“ ne postane kriterij. Narodni Reporteri brinu se da izdaja više ne bude profitabilna. Razlika je fundamentalna.

Hrvatska nije dužna hraniti one koji je pale i koji slave njezino uništenje. Ako Možemo! i Documenta žele braniti takve — neka to rade svojim, a ne našim novcem. Vlajčićev smjer je ispravan: zakon, Ustav, europska pravila — ali bez lažne neutralnosti. Huškačima i paliteljima nema poticaja. To nije mržnja. To je dostojanstvo države koja se 1991. izborila oružjem, a 2026. mora se izboriti i blagajnom.

Izvor: narod.hr — Teršelič protestira zbog ideje o uskrati javnog novca velikosrpskim huškačima i paliteljima požara. Analiza Narodnih Reportera.