BRUXELLES VIŠE NE PITA, NEGO NAREĐUJE: „Migracija je nužnost”, poručuje Hrvatica Šuica. A u istom izvješću piše rečenica koja im ruši cijelu priču

Iz Bruxellesa je stigla poruka koja više nije ni upakirana u pristojnost. Migracija, kažu, više nije izbor. Ona je nužnost. Tako stoji u trećem po redu demografskom izvješću Europske komisije objavljenom u utorak, a najglasnije ga brani povjerenica zadužena za demografiju, naša Dubravka Šuica. Prenosimo pošteno sve što tvrde, do zadnje brojke. A onda ćemo se zadržati na jednoj rečenici koju su i sami napisali, a koja cijelu njihovu konstrukciju ruši do temelja.

Što točno kaže Bruxelles

Brojke iz izvješća doista su ozbiljne i ne treba ih umanjivati. Trećina svih Europljana bit će u mirovinskoj dobi do 2050. godine. Već do 2038. stanovnika u dobi od 20 do 40 godina bit će manje nego onih starijih od 65. Očekivani životni vijek raste, pa bi do 2100. žene trebale živjeti do 90, a muškarci najmanje 86 godina. Komisija to naziva „ekonomijom dugovječnosti”, u kojoj se težište mora premjestiti na financiranje i radnu snagu za domove i ustanove za skrb te na prekrajanje mirovinske strategije, kako se ne bi završilo kao u Francuskoj, gdje prosječni radnik zarađuje manje od umirovljenika.

Uzrok je, priznaju, pad nataliteta. Broj rođenih gotovo se prepolovio, sa 6,8 milijuna 1961. godine na samo 3,55 milijuna u 2024. Zaključak izvješća glasi: „Kako stope plodnosti opadaju, migracija je postala važan pokretač promjene stanovništva, koji uravnotežuje negativne učinke starenja stanovništva i smanjenja radne snage.” Šuica je pritom migraciju izričito nazvala „nužnošću” u borbi protiv smanjenja radne snage, uz obrazloženje koje vrijedi pročitati dvaput: zato što su oni koji se žele iseliti u EU radne dobi.

Rečenica koja ruši cijelu priču

A sada ono najbolje, i to njihovo, ne naše. U istom tom izvješću, odmah nakon veličanja migracije, stoji i ograda: plodnost useljenika s vremenom se izjednači s onom u zemlji domaćinu.

Pročitajte to još jednom. Vlastito izvješće Europske komisije priznaje da doseljenici, nakon što se udome, počnu rađati jednako malo kao i mi. Što to znači? Da migracija ne rješava demografski problem, nego ga samo odgađa za jednu generaciju. Uvezeš radnike, oni ostare, ne rode dovoljno djece, i za dvadeset godina trebaš novi val. Pa opet. I opet. To nije demografska politika, to je trajna ovisnost, terapija protiv bolova koja se predstavlja kao lijek.

A rješenje je, naravno, nova agencija

Što onda predlaže povjerenica suočena s najvećom demografskom krizom u povijesti kontinenta? Osnivanje nove europske agencije za demografiju. Uz to poziva države članice da osnuju i svoje, domaće ekvivalente. Dakle, kontinent nema djece, a Bruxelles ima rješenje: novi uredi, novi direktori, nove plaće, nova izvješća o izvješćima. Kad ti fali ljudi, otvori agenciju.

Pitanje koje se nitko ne usudi postaviti

Nigdje u toj silnoj tehnokratskoj papirologiji nema pravog pitanja: zašto Europljani više ne žele ili ne mogu imati djecu? Zašto mladi ljudi, koji bi u tridesetima trebali podizati obitelj, plaćaju stanarine koje im pojedu pola plaće, na kredit čekaju do četrdesete, a posao im visi o niti? Odgovor na pad nataliteta nije uvoz tuđe djece, nego pitanje zašto naša ne dolaze na svijet. No to bi značilo priznati da je model koji Bruxelles gura, u kojem je čovjek prije svega radna jedinica i potrošač, upravo taj koji je natalitet i ubio.

I tu je ono što najviše boli nas u Hrvatskoj. Iz zemlje iz koje su stotine tisuća ljudi spakirale kofere i otišle na zapad, u kojoj se sela gase i škole zatvaraju, dolazi povjerenica koja Europi propisuje useljavanje kao nužnost. Nama ne fali radne snage jer je nikad nismo imali, nego zato što je Europska unija, ta ista koju Šuica predstavlja, našim ljudima otvorila vrata i pokupila ih. Sad nam kao rješenje nude da tu prazninu popunimo uvozom, umjesto da nas itko pita kako da naši ljudi ostanu doma i tu osnuju obitelj.

Da se razumijemo: ljudi koji dolaze raditi nisu krivi ni za što, oni traže bolji život kao što su ga tražili i naši. Krivi su oni koji su desetljećima vodili politiku zbog koje Europa umire, a sad nam istu tu politiku prodaju kao „nužnost” i to bez ijednog referenduma, bez ijednog pitanja narodu. Jer kad Bruxelles kaže nužnost, to znači da rasprava nije predviđena.