Film je Aleksandar Vučić, donedavni srbijanski predsjednik i kandidat za premijera Srbije, opisao kao povijesno remek-djelo

Film „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare” Lordana Zafranovića dobio je javnu pohvalu Aleksandra Vučića, donedavnog predsjednika Srbije i kandidata za premijera. Vučić je 2. listopada, tijekom posjeta selu Krušar, rekao da je pogledao njegovu cijelu, četverosatnu verziju. Prema izvještaju Tanjuga koji je objavio Euronews Srbija, ocijenio ga je remek-djelom koje će ostati zapisano u povijesti.

Pohvala na dan otvaranja FEST-a

Izjava je uslijedila dok je odgovarao na pitanje o pozivu redatelja Gorana Markovića da Zafranović povuče film s festivala. Time je razgovor o umjetničkom djelu izravno ušao u političku raspravu oko FEST-a i njegova održavanja.

Film je 2. listopada otvorio 53. FEST u Beogradu. Scenarij Arsena Diklića i Lordana Zafranovića nastao je još 1986. godine, a njegovo konačno prikazivanje dočekano je u drukčijim političkim okolnostima i uz snažno podijeljene reakcije.

Bitorajac u ulozi Maksa Luburića

Rene Bitorajac u filmu glumi Vjekoslava Maksa Luburića, ustaškog zločinca iz razdoblja Drugoga svjetskog rata. Njegov angažman izazvao je kritike dijela hrvatske javnosti i pozive na bojkot proizvoda koje reklamira, o čemu je izvijestio Nacional.

U tom se prijeporu prepleću različita pitanja: glumačka odluka o prihvaćanju uloge, redateljev prikaz povijesti i politička potpora filmu. Bitorajac sudjeluje kao glumac, Zafranović potpisuje režiju, a Vučić je političar koji je filmu javno dao pohvalu. Njihove uloge u toj priči nisu iste.

Što znači formulacija „povijesno remek-djelo”?

Izraz iz naslova sažima Vučićevu ocjenu. Preciznije, on je govorio o remek-djelu koje će ostati zapisano u povijesti. To je njegova vrijednosna prosudba o filmu, a ne zaključak povjesničara o točnosti svake prikazane scene.

Upravo zato politička pohvala otvara dodatnu raspravu: promatra li se film prvenstveno kao umjetničko ostvarenje, kao doprinos sjećanju na žrtve ili kao dio suvremenih političkih poruka? Odgovori se razlikuju među autorima, kritičarima i publikom.

Film između publike i politike

Stradanje djece i drugih žrtava Drugoga svjetskog rata zahtijeva ozbiljan odnos prema povijesti. Rasprava o filmskom prikazu zato uključuje i pravo na kritiku režije, scenarija i povijesnih interpretacija, ali i potrebu da se razlikuju dokumentirane činjenice od umjetničkog postupka.

Vučićeva izjava važna je kao javna politička potpora Zafranovićevu filmu. Sama po sebi ne dokazuje političke motive svakog glumca iz postave. Za publiku ostaje pitanje kako će procijeniti djelo i odnos između onoga što je prikazano na ekranu i poruka koje mu pridaju političari.