Priština: deseci tisuća za Tačija i OVK — Hague 16.9., tužiteljstvo traži 45 godina

PRIŠTINA / HAAG — Četiri dana prije prvostepene presude, Priština je izvela masovni „Marš za slobodu“. Organizatori tvrde oko 100.000, vlada u tehničkom mandatu govori o „desecima tisuća“. Zastave i amblemi OVK, povici „UČK“, portreti Hašima Tačija, Kadrija Veseljija, Redžepa Seljimija i Jakupa Krasnićija. Poruka sudu u Haagu nije pravna — nego politička: razmislite o posljedicama.

Što traže i kome prijete

Platforma „Sloboda ima ime“ organizirala je skup 12. rujna. Bedri Hamza (PDK) obratio se sudcima: „Nepravedna odluka je kazna za Kosovo, a nepravdu ne prihvatamo.“ Hisni Gucati, čelnik veteranske organizacije OVK — sam osuđivan zbog ometanja postupka — poručio je da bi osuda bila „udar na rat OVK“ i da bi od nje korist imali Srbija i Rusija. Grad je dao besplatan prijevoz i parking. Kurti se nije pojavio na govornici; Samoopredjeljenje je marš podržalo.

To nije „građanska tuga“. To je mobilizacija oko narativa da su četvorica optuženih heroji, a sud — napad na mit. Kad se sudcima s trga poručuje da „razmisle o posljedicama“, to je pritisak. U civiliziranoj državi pritisak na sud je skandal. U Prištini je program.

Za što ih tužiteljstvo tereti

Specijalizirana vijeća Kosova u Haagu izriču presudu 16. rujna u 10:00. Optužnica: šest zločina protiv čovječnosti i četiri ratna zločina — progon, zatvaranje, mučenje, ubojstvo, prisilni nestanak, okrutno postupanje — od ožujka 1998. do rujna/studenoga 1999., na Kosovu i u sjevernoj Albaniji (Kukës, Cahan). Žrtve: Srbi, Romi i Albanci koje je OVK smatrala protivnicima. U postupku 156 žrtava. Tužiteljstvo u završnoj riječi tražilo po 45 godina; odbrane — oslobađajuće. Glavna tužiteljica Kim West: najmanje 100 ubijenih, stotine zlostavljanih.

Paralelno: Tačiju se sudi i zbog odavanja zaštićenih svjedoka i utjecaja na njih; 10. rujna tužiteljstvo traži dodatnih šest godina. To nije fusnota. To je pokušaj da se istina o zločinima utišava i iz pritvora.

Zašto Hrvatska ne smije šutjeti

Hrvatska pamti 1990-e. Pamti tko je bio na kojoj strani, tko je trgovao oružjem, tko je u Zapadu dobio status „saveznika“ dok su se grobnice još kopale. Mit o OVK kao čistoj oslobodilačkoj vojsci godinama je štitio ljude od odgovornosti. Specijalizirana vijeća postoje upravo zato što lokalni sustav nije mogao zaštititi svjedoke. Kad Priština izvede desetke tisuća da „obrani istinu o ratu“, brani se mit — ne žrtve.

Isti moralni kompleksi koji u Zagrebu peru Domovinski rat kroz Documentu, na Kosovu peru OVK kroz marševe. Dvostruki standard Zapada — Srbi krivi po defaultu, albanski zapovjednici „kompleksni“ — proizveo je upravo ovu scenu: sud u Haagu i ulica koja mu prijeti „posljedicama“.

16. rujna nije folklor

Presuda će doći. Bila oslobađajuća ili osuđujuća, ulica je već napisala svoj verdict. Hrvatska javnost treba gledati činjenice: žrtve nisu statistika, 45 godina nije „anti-albanska zavjera“, a prijetnje sudu nisu demokracija. Tko danas viče „oslobodioci, vratite se kući“, neka prvo pročita optužnicu — i imena onih koji nisu dočekali kuću.

Što će 16. rujna značiti

Presuda u 10:00 CET nije kraj priče — to je početak nove. Osuđujuća će izazvati ulicu; oslobađajuća će ojačati mit. U oba slučaja Hrvatska mora gledati žrtve, ne zastave. 156 sudionika u postupku nisu statistika. Imena Srba, Roma i Albanaca koje je OVK gurala u pritvore nisu „kompleksna povijest“ — to su ljudi.

Dok Priština prijeti „posljedicama“, Zagreb treba govoriti jasno: pravda nije anti-albanska zavjera. Pravda je jedina alternativa beskonačnom mitu.

Izvori: KoSSev; BBC na srpskom; Kosovo Specialist Chambers; AFP, 12–13.9.2026.