Kako su deseci tisuća tona otpada iz inozemstva završili nezakonito zakopani u Gospiću

Istraga koju su proveli USKOK i Europol otkrila je uhodan i, kako se čini, vrlo profitabilan poslovni model u koji je bio uključen niz tvrtki i osoba iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Njegova posljedica su deseci tisuća tona otpada koji su završili na ilegalnim odlagalištima u Hrvatskoj, prije svega u Gospiću. Sanacija tih odlagališta neslužbeno se procjenjuje na iznos od oko 100 milijuna eura.

Prema nalazima vještaka, na lokaciji u Gospiću pronađen je otpad od obrade električne i elektroničke opreme, ostaci medicinskog otpada, plastika te građevinski i mineralni materijal. Utvrđeno je i opasno svojstvo takozvane ekotoksičnosti, a u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađeni su i PFAS spojevi, poznati kao „vječne kemikalije“ jer se teško razgrađuju u okolišu.

Ilegalno odlaganje trajalo je godinama. U veljači 2025. hrvatska policija uhitila je 13 osoba u međunarodnoj operaciji koju je podržao Europol, koji je i pokrenuo istragu. USKOK je potom otvorio istragu protiv deset osoba i četiri tvrtke, a kasnije je proširena. Prema USKOK-u, u središtu operacije bila je tvrtka Tipos Resurs iz Varaždina, za čijeg se stvarnog voditelja poslovanja sumnja da je bio Josip Šincek, dok je Monika Šincek, prema navodima istrage, bila uključena u organizaciju poslovanja.

Prema dokumentaciji na kojoj se temelji istraga, u Gospić je od svibnja 2022. do travnja 2024. iz Italije dovezeno 12.338 tona plastičnog otpada u 576 pošiljki, a iz Slovenije u istom razdoblju još 1.480 tona u 54 pošiljke. Otpad je stizao i iz Njemačke te od hrvatskih tvrtki.

USKOK sumnja da su istovar, premještanje i zakapanje otpada bili organizirani, a dio materijala završavao je i na drugim lokacijama, među ostalima u Benkovcu, Varaždinu i na području Senja. Stvarni tijek otpada, prema istražiteljima, prikrivao se neistinitim evidencijama i poslovnom dokumentacijom kojima se stvarao privid zakonitog gospodarenja otpadom, iako je Tipos Resurs imao dozvolu tek za ograničene vrste neopasnog otpada i najviše 100 tona u jednom trenutku – dozvolu koja je, prema istrazi, bila sporna već od 2021. godine.

Europol je objavio da je otpad bio lažno deklariran kao plastika namijenjena recikliranju, a prema prikupljenim dokazima vodilo se računa i o tome da otpad ne bude vidljiv izvana, pa se dio materijala prekrivao šljunkom i zemljom. Slučaj otvara ozbiljna pitanja o nadzoru nad uvozom otpada u Hrvatsku i o odgovornosti onih koji su takvom poslovanju omogućili prostor da traje gotovo dvije godine.