Trump o Ceuti: Španjolska će biti uništena zemlja – migrantska invazija i lekcija Hrvatskoj

Kriza u Ceuti više nije lokalni incident na rubu Europe. Američki predsjednik Donald Trump u intervjuu koji je 3. rujna emitirao GB News izravno je rekao da će „Španjolska biti uništena zemlja” te je masovni priljev migranata zabilježen krajem srpnja opisao kao „vrlo tužan prizor” – gore od invazije. To nije diplomatska floskula. To je dijagnoza države koja je izgubila kontrolu nad granicom, a onda se čudi što suverenitet počinje pucati.

Narodni Reporteri neće uljepšavati: ono što se događa u Ceuti jest upozorenje cijeloj Europi, pa i Hrvatskoj. Dok Možemo! i dio SDP-ove ljevice i dalje govore o „solidarnosti” i „otvorenim vratima”, Trump govori jezikom koji narod razumije – granica ili kaos.

Ceuta: gori od invazije, a Madrid se pravi slijep

Španjolska policija i brojni mediji već su opisali prizore koji se ne mogu svesti na „humanitarnu krizu”. Deseci tisuća ljudi navalili su prema enklavi; u izvješćima se spominje „potpuna popustljivost” marokanskih policajaca, pa čak i usmjeravanje ljudi prema vodi. Pedro Sánchez istodobno tvrdi da još nema „čvrstih dokaza” da je Rabat organizirao val – iako mu vlastiti policijski tragovi i geopolitička stvarnost viču u lice.

Trump je otišao korak dalje: upozorio je da migranti potom mogu „navaliti” i u druge europske zemlje, pa završiti i u Ujedinjenom Kraljevstvu. To je točno ono što suverenisti godinama ponavljaju, a što lijevi mediji ismijavaju kao „strah”. Strah nije teorija zavjere – strah je statistika, ulice i srušene granice.

U istom dahu Trump je napao Madrid i zbog NATO-a: Španjolska se „ne ponaša baš najbolje” i „ne plaća ono što bi trebala”. Poruka je dvostruka – tko ne brani svoj teritorij i tko ne plaća svoje obveze, postaje slab partner. Slabost privlači pritisak. To nije mržnja prema Španjolskoj; to je realpolitika.

Veliki Maroko neće se povući ni centimetar

Dok Sánchez nudi crvene linije na papiru, iz Rabata stiže jasan ton. Nizar Baraka, marokanski ministar i glavni tajnik nacionalističke stranke Istiqlal, rekao je da je Španjolska „ključni partner”, ali da se Maroko „neće povući ni centimetra s našeg nacionalnog teritorija” – izravna referenca na Ceutu i Melillu.

Ta retorika nije nova. Doktrina Velikog Maroka, koju je nakon neovisnosti 1956. zagovarao Allal al-Fassi, uključivala je Ceutu i Melillu u široko shvaćene granice. Ono što se danas događa nije „nesporazum” – posljedica je dugog ekspanzionističkog narativa. Migracijski pritisak postaje instrument: ako Madrid ne može držati liniju, Rabat diže cijenu suvereniteta.

Sánchez kaže da su teritorijalne pretenzije „neprihvatljive”. Lijepo zvuči. Ali država koja istodobno dozvoljava da joj granica postane propusna sito gubi moralni i politički kapital da crvene linije brani. Suverenitet se ne brani press konferencijama – brani se kontrolom, deportacijama i jasnom politikom odvraćanja.

Lekcija za Hrvatsku: Možemo! otvorene granice vode u isti kaos

Hrvatska nije Ceuta, ali logika je ista. Tko godinama relativizira ilegalne ulaske, tko napada policiju i granične kontrole kao „nehumano”, tko u parlamentu i medijima prodaje mit da je svaka tvrda granica fašizam – taj gradi pretpostavke za sljedeću krizu. Možemo! i lijevi aktivisti koji Hrvatsku žele pretvoriti u tranzitnu zonu „dobrodošlice” rade isti posao koji je Sánchezovu Španjolsku doveo do Trumpove dijagnoze: uništena zemlja.

Nije riječ samo o brojevima. Riječ je o kulturnoj zamjeni, o pritisku na male zajednice, o kriminalu, o paralizi sustava i o tome da ljevica uvijek ima isti recept: više novca za NGO-e, manje ovlasti za državu, više moralnih lekcija za narod koji traži sigurnost. Kad Trump kaže da je priljev „gori od invazije”, on imenuje stvarnost koju europska ljevica zabranjuje imenovati.

Hrvatska mora birati: ili suverena država koja šiti granicu i vraća one koji nemaju pravo ulaska, ili salonski projekt Možemo! u kojem „solidarnost” znači da netko drugi plaća cijenu – selo, policajac, porezni obveznik. Ceuta pokazuje što se dogodi kad slabost postane politika.

Europa ili na granici, ili u raspadu

Kriza više nije samo upravljanje migracijama. Ona udara u španjolski suverenitet, u odnose s Marokom i u odnos Madrida s Washingtonom. Trump je rekao naglas ono što suverenistička Europa već zna: bez kontrole vanjske granice nema ni unutarnjeg mira ni vanjskog ugleda.

Narodni Reporteri stoje na strani jasne granice, deportacija i nacionalnog interesa – ne na strani moralnog ucjenjivanja koje Španjolsku vodi u „uništenu zemlju”, a Hrvatsku želi gurnuti istim putem. Ceuta nije daleko. Ceuta je ogledalo. Tko ga ne želi vidjeti, sutra će plakati nad vlastitim gradovima.