Ceuta: 23 seksualna napada nakon priljeva migranata, gotovo jedan dnevno. Sánchez krivi „dezinfo“, ne Maroko

Španjolska enklava Ceuta u sjevernoj Africi više nije samo geopolitička točka na karti. To je laboratorij europskog otvorenog graničnog eksperimenta koji se urušava pred očima stanovnika, dok Madrid pretvara zločin i kaos u priču o „dezinformacijama“. Hrvatska bi trebala gledati pažljivo. Jer ono što se događa tamo nije daleko. To je budućnost koju nam isti politički klas nudi kao „solidarnost“.

Krajem srpnja, 30. i 31. srpnja 2026., preko marokanske granice u Ceutu ušlo je oko 72.000 migranata. Većina se vratila. Ostalo ih je, prema španjolskim procjenama, oko 5.000. Među njima je, kaže glavna tužiteljica Ceute Silvia Rojas, između 1.400 i 1.600 djece. Grad od nekoliko desetaka tisuća stanovnika pretvoren je u humanitarni i sigurnosni kotao. Lokalci kažu da su napušteni. Vlast u Madridu, predvođena Pedrom Sánchezom, traži krivca u Rusiji, Izraelu i „krajnjoj desnici“, umjesto da nazove stvari pravim imenom.

Gotovo jedno seksualno nasilje dnevno

BBC i El País prenose riječi tužiteljice Rojas: od masovnog ulaska zabilježeno je 23 seksualnih napada, uključujući 9 nad djecom. To je gotovo jedan slučaj dnevno. Rojas upozorava da su migrantske djevojke posebno ranjive zbog neurednog statusa, a da mnoge žrtve ne prijavljuju nasilje iz straha ili zbog vlastite situacije. Hitna služba sveučilišne bolnice u Ceuti liječila je više žrtava, među njima i djevojčicu od deset godina.

Među osumnjičenima, prema agenciji Efe, bili su Marokanci, Španjolci i Belgijanac. Brojke nisu „dezinformacija“. To su službeni podaci tužiteljstva. Ipak, španjolski premijer više energije troši na teorije o digitalnim forumima nego na zaštitu djece i građana u vlastitoj enklavi.

Kameno kamenovanje patrola i osjećaj napuštenosti

Tenzije rastu. Bilo je napada kamenjem na ophodnje; u jednom je slučaju identificirano 21 marokanskih migranata. El País opisuje požare u migrantskim naseljima, napade na šatore i ozlijeđenog šestogodišnjaka. Lokalni poslodavci kažu da nema plana dok se ljudi ne vrate. Gradonačelnik Juan Jesús Vivas zvao je Španjolce na prosvjede podrške Ceuti. Stanovnici se osjećaju kao da je država predala teritorij, a onda se čudi što netko diže glas.

Stranka Vox nije bila blaga: Sánchez nije izgubio kontrolu nad Ceutom, on ju je predao. To je oštra politička ocjena, ali dolazi iz konteksta u kojem 72.000 ljudi prelazi granicu u dva dana, a Madrid izbjegava krivicu Maroka. Narodna stranka (PP) upozorava da deseci tisuća ljudi ne kreću prema ogradi bez znanja Rabata. Sánchez tvrdi da obavještajni izvještaji ne pokazuju marokansku umiješanost. Umjesto toga, krivi „dezinformacije“ povezane s Rusijom, Izraelom i međunarodnom krajnjom desnicom. Izrael i Rusija to demantiraju. Izraelski ministar vanjskih poslova nazvao je tvrdnju lažju. Moskva traži dokaze.

Kad vlast krivi „dezinfo“, a ne granicu

Ovdje je srž europske bolesti. Masovni priljev, seksualni napadi, djeca u šatorima, kamenovanje, požari, a premijer priča o digitalnim forumima. To nije upravljanje krizom. To je bijeg od odgovornosti. Maroko dugo polaže pravo na Ceutu i Melillu. Granica nije „simbolična“. Ograda postoji zato što bez nje nema suvereniteta. Kad se ograde otvore ili se „propuste“ deseci tisuća ljudi, rezultat nije multiculturalna idila. Rezultat je kaos, strah i nasilje.

Španjolska vlada odobrila je milijunski paket pomoći i skrbi za maloljetnike. To je gašenje požara vodom iz kante dok se plamen širi. Poslodavci u Ceuti jasno kažu: ne možemo ništa dok ovi ljudi ne odu. Screening nije gotov. Plan povratka nije jasan. Grad živi u limbu.

Poruka Hrvatskoj: ovo nije „tuđa priča“

Hrvatska je vanjska granica Europske unije. Naši političari iz Možemo i SDP-a godinama govore jezikom „sigurnih koridora“, „dočeka“ i moraliziranja protiv žice. Istodobno, u Ceuti tužiteljstvo broji seksualne napade na djecu. U Španjolskoj se lokalci dižu na noge jer osjećaju da ih vlast ostavlja. To nije „ksenofobija“. To je zdrava reakcija zajednice koja ne želi biti žrtvovana na oltaru ideologije.

Suverenistička Hrvatska mora reći jasno: granica se brani, ilegalni ulasci se vraćaju, a država postoji da štiti vlastiti narod. Ceuta pokazuje što se događa kad elita bira priču o Rusiji i Izraelu umjesto kontrole migracija. Otvorene granice nisu humanost. One su politika koja proizvodi žrtve: lokalce, žene, djecu i same migrante u kaosu. Hrvatska ne smije ponoviti taj eksperiment. Jer kad eksperiment propadne, cijenu plaćaju obični ljudi, a ne ministri koji drže konferencije za tisak.

Ceuta je upozorenje. Europa ga može ignorirati još jedno ljeto. Hrvatska ne smije.