Park za djecu u Svetoj Klari pun rupa i čavala: zeleni imidž Možemo!, a sprave opasne po život

Zagreb, Sveta Klara — Preko puta novog dječjeg vrtića, u Posedarskoj ulici, stoji park koji bi trebao biti mjesto smijeha i igre. Umjesto toga, roditelji i mještani opisuju klimavi tobogan, trulo drvo, izbijene daske, vireće čavle, duboke rupe, čikove i kutije po travi. Ocjena sigurnosti koju daje mještanin na terenu: 2 od 5. Grad koji voli govoriti o „zelenoj tranziciji“ i „djeci u središtu“ ovdje je ostavio djecu da gaze po čavlima.

Index je na terenu potvrdio ono što su mještani već znali: sprave su opasne, infrastruktura oko parka nepostojeća, a tragedija nije pitanje „hoće li“, nego „kada“. To nije sitnica komunalne službe. To je ogledalo prioriteta zagrebačke vlasti.

Što točno stoji u Posedarskoj

Park u Svetoj Klari jedan je od rijetkih dječjih parkova u naselju. Nalazi se nasuprot vrtića koji je Grad otvorio prošle godine — projekta koji mještani s pravom hvale. Ali odmah do njega, preko uske ceste bez uspornika, bez nogostupa i bez pješačkih prijelaza, djeca svaki dan „žongliraju“ između automobila biciklima i pješice. Javna rasvjeta je loša. Parkište i okolina djeluju zanemareno.

Na samim spravama stanje je još gore:

• tobogan je klimav;
• drvo penjalice je staro, osušeno, napuklo;
• nedostaju daske koje bi štitile djecu na visini;
• s pojedinih sprava vire čavli;
• trava je puna rupa u koje djeca zapinju i padaju;
• u kutu oborena klupa, čikovi, kutije, smeće.

Mještanin koji se igrao s nećakom rekao je ono što bi svaki razuman otac rekao: park je star, istrošen, klimav; daske su izbijene i posivjele; rupe treba zakrpati; ocjena sigurnosti — 2/5. Neke su sprave nedavno dodane, ali stare nitko nije dirao. To je tipičan obrazac: vrpca na novom objektu, a svakodnevna sigurnost djece ostaje „za kasnije“.

Zeleni imidž, čavli u daskama

Zagreb pod Možemo! i gradonačelnikom Tomaševićem voli se hvaliti brendom: zelenilo, održivost, briga za zajednicu, moralne lekcije ostatku Hrvatske. U isto vrijeme, u Svetoj Klari, dijete može stati na čavao, pasti u rupu ili izletjeti s klimavog tobogana — dok ga do vrtića vodi cesta bez nogostupa.

To nije napad na „zelenilo“. To je napad na licemjerje prioriteta. Grad koji moralizira o velikim temama, a ne može održati dječji park preko puta vrtića, nije progresivan — on je nemaran. Djeca ne žive od slogana. Žive od dasaka koje ne vire, od svjetla noću, od zebri i uspornika, od održavanja koje netko stvarno radi, a ne samo najavljuje.

Isti sustav koji umije pronaći energiju za ideološke bitke i PR kampanje očito nema isti žar kad treba zamijeniti trule grede i pokriti rupe. To je politički signal: simbolika se isplati više od čavala koje djeca gaze.

Infrastruktura oko parka: recept za nesreću

Park nije izoliran problem. Cijeli pristup je opasan. Uska cesta dijeli park i vrtić. Nema uspornika. Nema nogostupa. Nema označenih pješačkih prijelaza. Rasvjeta je loša. Djeca i bicikli svakodnevno dijele prostor s automobilima. Mještanin koji se javio Indexu nije pretjerivao: „Samo je pitanje dana kada će se dogoditi tragedija.“

Kad se tragedija dogodi, čut ćemo uobičajeni ritual: sućut, „hitnu analizu“, obećanje da se „više neće ponoviti“. Jeftinije i poštenije je djelovati sada — dok još nije kasno. Usporinci, zebra, nogostup i rasvjeta nisu znanstvena fantastika. To je minimum europskog grada koji tvrdi da brine o obiteljima.

Sveta Klara nije elitni kvart za Instagram. To je mjesto gdje ljudi žive, vode djecu u vrtić i očekuju da Grad odradi osnovni posao. Ako vlast umije otvoriti vrtić — što jest hvalevrijedno — mora umjeti i srediti park i cestu ispred njega. Inače nova zgrada postaje kulisa zanemarivanja.

Odgovornost Gradskog ureda, Zrinjevca i mjesnog odbora

Upiti su, prema izvještaju Indexa, poslani Gradskom uredu za komunalne poslove, Mjesnom odboru Sveta Klara i Zrinjevcu. To je u redu — i nedovoljno. Građani ne trebaju još jedan krug dopisa. Trebaju popis radova, rokove i izvršenje:

1. hitna zamjena ili uklanjanje opasnih sprava;
2. sanacija rupa i površina;
3. čišćenje i redovito održavanje;
4. nogostup, zebra, uspornici, rasvjeta.

Dok to ne stigne, svaka nova „zelena“ kampanja Zagreba zvučat će kao reklama pored ruševine. Možemo! voli govoriti o kvaliteti života. Kvaliteta života počinje tamo gdje dijete ne mora paziti da ne stane na čavao.

Zaključak: najprije djeca, onda brend

Park u Posedarskoj ulici nije „lokalna sitnica“. On je test: zna li zagrebačka vlast razlikovati PR od brige. Novi vrtić je dobar potez. Klimavi tobogan, vireći čavli i cesta bez zebre pokazuju da briga staje na vrpci. Hrvatska djeca u Svetoj Klari zaslužuju park koji nije zamka — i Grad koji će prestati moralizirati dok im pod nogama viri metal.

Izvor: Index.hr (foto/video s terena, Posedarska ulica, Sveta Klara).