Milanović: Treba se pitati što Hrvatska ima od EU, naša vanjska politika više ne postoji

Trinaest godina Hrvatska je u Europskoj uniji. Predsjednik Zoran Milanović smatra da je vrijeme da netko naglas pita što od toga imamo.

Rekao je to na svečanoj sjednici povodom Dana Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Fakultet slavi 64 godine. Milanović je ondje govorio i prije godinu dana, o devijantnim pojavama u europskoj politici. Ovaj put otišao je korak dalje.

„Hrvatska je članica EU već 13 godina i legitimno je i potrebno pitati se što imamo od tog članstva iz perspektive nacionalnog interesa koji je trajan i stalan“, rekao je predsjednik.

Nije za izlazak, ali traži račun

Milanović nije pozvao na referendum. Rekao je izričito da izlazak iz Unije „nije ni realno ni pametno“, a iz današnje perspektive čak i ludo. Ali pitanja, kaže, treba postavljati.

Bio je i oštriji. U politici, a posebno u državništvu, onaj tko svjesno radi protiv nacionalnih interesa, rekao je, zaslužuje da ga se makne s pozicije.

A što je nacionalni interes? „Je li naš interes sigurnost, to svakako, je li to gospodarski rast i koliki gospodarski rast, je li to rast društvenog standarda?“, pitao je. To su, kaže, parametri. Ne da bismo zapomagali, nego da znamo kamo idemo.

Usporedba koja boli

Onda je stigla usporedba koju mnogi neće rado čuti. Rast društvenog standarda u Hrvatskoj u zadnjih deset godina, rekao je Milanović, bio je oko 2,5 posto godišnje. I to sa svim fondovima koje smo imali, a koji su bili izvanredni zbog potresa i epidemije.

„Susjedna Srbija, koja se otrgla 12-godišnjem ropstvu, kako neki kažu, u tom je razdoblju imala otprilike isti rast pod Vučićem. Bez europskog novca u značajnijoj mjeri, s nešto kineskog i puno manje ruskog“, rekao je.

Poanta nije pohvala Vučiću. Poanta je pitanje gdje su otišle europske milijarde ako na kraju rastemo kao zemlja koja ih nije ni dobila.

„Hrvatska vanjska politika ne postoji“

Najtvrđi dio govora odnosio se na vanjsku politiku. Europski akti, rekao je Milanović, desetljećima se ne mijenjaju jer više ne postoji većina potrebna za dogovor. EU je zamišljen gotovo kao država sa zajedničkom vanjskom politikom. Ali nije država.

„EU nije država i ne može biti država. Nije tako zamišljena. Njezina vanjska politika ne postoji. Cijena toga je da hrvatska vanjska politika ne postoji, i ne samo hrvatska“, rekao je.

I onda pitanje koje je ciljalo ravno u Bruxelles: „Zadovoljava li to da o nizu pitanja šutimo, da nas na vanjskim forumima po svijetu predstavljaju bivši političari koji su na ta mjesta došli bez popularnog mandata? Dakle, što s demokracijom nema ama baš nikakve veze, naročito s obzirom na ovlasti koje imaju.“

Za usporedbu je naveo vrijeme dok je sam bio premijer, od prosinca 2011. do siječnja 2016. Tadašnje visoke predstavnice Catherine Ashton i Federica Mogherini, kaže, izabrane su kompromisno. „Tada se pazilo što se govori i one su cijelo vrijeme imale ruku na kočnici“, rekao je. Bez povišenih tonova i bez nametanja sitnih agendi.

Tko drži lekcije o demokraciji

Milanović je pitao i tko danas ima pravo drugima držati predavanja o demokraciji. Spomenuo je sukob u hrvatskom Ustavnom sudu, tučnjavu na ulazu u poljski Ustavni sud i upad rulje u američki Kongres 6. siječnja 2021. „I može li nam nakon toga itko iz tih krugova pričati o demokraciji?“

Od fakulteta i od novinara tražio je da pišu o tome kako se svijet stvarno vrti: tko je dobar, tko je cinik, a tko cijelo vrijeme laže. Govor je zaključio rečenicom koja će se pamtiti: „I najprizemnija psovka boli manje od pravog udarca. To grubo zvuči, ali tako je.“

U dvorani su, uz rektora Stjepana Lakušića i dekana Darija Nikića Čakara, bili i izaslanik predsjednika Sabora Ivan Malenica te zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec iz Možemo. Pitanje nacionalnog interesa ostalo je visjeti u zraku. Netko će na njega morati odgovoriti.