PLENKOVIĆ U ITALIJI DOK LIKA VRIŠTI: „Neću na prosvjed“ — bahatost HDZ-a nije alibi za Možemo! i SDP lešinare

Simbolika je bila okrutno jasna. Dok su 5. rujna 2026. deseci tisuća na Trgu bana Jelačića skandirali za Liku, predsjednik Vlade Andrej Plenković bio je u Italiji — kako je i najavio. Rekao je da neće biti na prosvjedu. Rekao je da prema HZJZ-u nema stvarne ugroze vode. Rekao je da prosvjed neće riješiti problem — riješit će ga Vlada. Rekao je da oporba zloupotrebljava temu po uzoru na Novi Sad. Index je naslovom o slikama iz Italije usred prosvjeda uhvatio ono što narod već vidi: arogaciju odsutnosti. Narodni Reporteri to neće uljepšavati.

Ali isto tako nećemo igrati igru Možemo! i SDP-a. Kritika HDZ-ove bahatosti nije pozivnica da Liku preuzmu ideološki aktivisti koji Zagreb tonu u smeću i koji svaku bol pretvaraju u stranački kapital. Narod traži kamione, ne pressice. Traži 33.000 tona van, ne usporedbu s Novim Sadom. Traži premijera koji razumije da fizikalna odsutnost u času nacionalnog vrisaka ima političku cijenu.

Italija kao metafora prioriteta

Premijer ima pravo putovati. Premijer nema pravo očekivati da narod neće čitati raspored. Kad je Trg pun, a premijer u Italiji, poruka nije „diplomacija“. Poruka je „ja upravljam temperaturom iz daljine“. Možda je Vlada već pokrenula korake. Možda HZJZ mjeri vodu. Možda DORH radi. Sve to može biti istina — i sve to može biti politički nedovoljno u satu kad narod traži lice vlasti na terenu, ne na Instagramu s puta.

Plenkovićeva teza da prosvjed neće riješiti problem djelomično pogađa mehaniku: kamioni rješavaju, ne parole. Ali prosvjed je pritisak. Pritisak je dio demokracije. Kad vlast kaže „mi ćemo riješiti“ dok godinama nije riješila, narod ima pravo sumnjati. Sumnja nije „novosadski scenarij“. Sumnja je hrvatsko iskustvo s procedurama koje traju dok tonaža raste.

Usporedba s Novim Sadom opasna je retorika. Ona sugerira da je svaki masovni prosvjed potencijalna destabilizacija. U Srbiji je kontekst drugačiji. U Hrvatskoj su na Trgu ljudi koji traže čistu vodu i uklanjanje otpada — ne rušenje ustavnog poretka. Relativizirati to „zloupotrebom“ znači politički diskreditirati bol Like. To HDZ ne smije raditi ako želi zadržati povjerenje suverenističkog birača.

HZJZ, voda i granica između podatka i spina

Kad premijer kaže da nema stvarne ugroze vode pozivajući se na HZJZ, mora objaviti podatke jasno, učestalo i bez spinova. Znanstveni monitoring nije press-štit. Ako je voda ispravna, pokažite tablice. Ako postoje rizici tla, zraka i dugoročnih učinaka, recite i to. Lika ne traži paniku. Traži istinu. Istina uključuje i ono što još nije izmjereno dovoljno često.

Narodni Reporteri odbijamo i drugu krajnost: ekološki alarmizam Možemo! koji svaku temu pretvara u ideološki rat protiv „sustava“ dok istodobno ne zna organizirati odvoz smeća u Zagrebu. Dvostruki aršini ljevice nisu misterij. Oni su metoda.

Možemo! i SDP nisu spas — oni su paraziti trenutka

Oporba jest zloupotrebljava. Tu Plenković ima pravo. SDP i Možemo! nisu otkrili Gospić. Nisu petnaest upornih. Nisu ti koji su godinama lupali na vrata. Oni su došli kad je Trg već bio pun. To je lešinarenje. To treba reći oštro. Ali vlast ne smije vlastiti dug prikriti napadom na lešinare. Dug ostaje dug. Kamioni ostaju mjerilo.

Suverenistička Hrvatska ne bira između bahatog centra i zelenog aktivizma koji mrzi Thompsonovu Hrvatsku, krunicu i narodni identitet. Bira treći put: odgovornu vlast koja uklanja otpad i narod koji ne daje bol stranačkim lovcima. To je linija Narodnih Reportera. Jasna. Oštra. Bez lažne neutralnosti.

Indexove slike iz Italije usred prosvjeda nisu „clickbait“. One su politički dokument. Dokument o tome kako se vidi distanca. Distanca se plaća. Ako Vlada u 20 dana da program i u 3 mjeseca makne 33.000 tona, distanca se može nadoknaditi djelom. Ako ne — ostat će samo fotografija s puta i Trg koji pamti tko nije bio.

Što Vlada mora napraviti sutra, ne „uskoro“

Prvo: javni kalendar uklanjanja tonža. Drugo: premijersko obraćanje s terena Like, ne samo iz salona. Treće: prekid retorike koja prosvjed izjednačava s destabilizacijom. Četvrto: jasna linija prema Možemo!/SDP parazitiranju — bez miješanja s legitimnim zahtjevima inicijative. Peto: zero tolerance prema spinovima o vodi.

Plenković je rekao da neće biti na prosvjedu. U redu — ne mora pjevati parole. Mora voziti rješenje. Jer Hrvatska nije Italija na odmoru. Hrvatska je Lika koja pita: jesmo li bitni? Ako je odgovor samo „HZJZ kaže“, narod će odgovoriti na sljedećim izborima. Narodni Reporteri stojimo uz Liku, uz kamione i uz istinu: odsutnost nije strategija — odsutnost je poruka. I poruka je stigla.

Izvor: index.hr — „Plenković: Neću biti na prosvjedu za Gospić“, 5. 9. 2026.