Macron naredio „potpunu mobilizaciju“ zbog goriva: Hormuz, Iran i račun na crpki

Francuski predsjednik Emmanuel Macron u srijedu, 16. rujna, naredio je Vladi „totale mobilisation“, potpunu mobilizaciju oko opskrbe gorivom i obuzdavanja cijena, javlja Večernji list uz izvještaje Anadolu Agency. Glasnogovornica Vlade Maud Bregeon nakon Vijeća ministara potvrdila je da oko 10 posto francuskih benzinskih postaja ima poteškoće s barem jednom vrstom goriva, te da velika većina tih postaja pripada mreži TotalEnergies. Dizel se u Francuskoj kreće oko 2,29 eura po litri, blizu rekordnih razina. To nije lokalni kvar logistike. To je račun za politiku koja je godine podcjenjivala Iran i Hormuški tjesnac.

Bregeon je rekla da Macron redovito razgovara s američkim i iranskim sugovornicima te zemljama regije kako bi se napetosti smanjile i Hormuz mirno otvorio. Istodobno Pariz traži alternativne nabave i veću fleksibilnost europskih pravila za rafinerije. Ribari su na jugu Francuske blokirali skladište u Frontignanu. U zraku su uspomene na Žute prsluke. Kad litra boli novčanik, predavanja o „zelenoj tranziciji“ brzo gube publiku.

Zašto TotalEnergies i zašto 10 posto postaja

Francuska vlast tvrdi da nema opće nestašice i da logistički lanci „nisu abnormalno“ poremećeni. Problem je drugdje. TotalEnergies je držao cjenovni plafon na benzinu i dizelu, što je privuklo nalet kupaca i opteretilo opskrbu, osobito nakon vikenda. Devet od deset problematičnih postaja, prema Bregeon, upravo je iz te mreže. Vlada je dala izuzeća, uključujući rad cisterni nedjeljom i blagdanima. Ali kad 10 posto mreže „puca“ na barem jednoj vrsti, građanin ne čita priopćenje. On vidi prazan pištolj i cijenu koja raste.

U Hrvatskoj su crpke već osjetile valove s Bliskog istoka. Svako zatvaranje ili zastoj u Hormuzu nije apstraktna karta. To je litra na pumpi od Zagreba do Metkovića. Energetska suverenost nije floskula za konferencije. To je pitanje tko kontrolira prolaz kroz koji ide značajan dio svjetske nafte. Europa je dugo glumila da može moralizirati o Teheranu, a istodobno ovisiti o rutama koje Iran može zatvoriti ili ugroziti. Macron sada zove iranske sugovornike. To nije ljubav. To je priznanje snage.

Iran kao sila koju je Europa podcijenila

Dok zapadne kancelarije godinama Iran tretiraju kao problem za sankcije i lekcije, Teheran pokazuje da kontrola Hormuza nije teorija. Francuska, s nosačem aviona i bazama u regiji, sada traži „mirno otvaranje“. To je diplomatski jezik za činjenicu da vojna avantura bez jasnog cilja skuplja račun na crpki. Amerika i Iran nisu likovi iz udžbenika. Oni su akteri koji određuju cijenu dizela u Lyonu i, posredno, u Splitu.

Za Hrvatsku pouka je jednostavna. Tko nema vlastite rezerve, diverzificirane nabave i jasnu energetsku politiku, plaća tuđe geopolitike. Zelene lekcije stranke Možemo o „napuštanju fosila do jučer“ lijepo zvuče dok je litra jeftina. Kad se na pumpi pojavi dvoznamenkasti osjećaj panike, birač traži gorivo, ne ideološki seminar. Suverenistička politika mora govoriti o opskrbi, skladištima i realnim rutama, ne o moralnim bodovima.

Crpka kao politički termometar

Macronova mobilizacija nije dokaz francuske snage. To je dokaz pritiska. Vlada razmatra nove mjere potpore, produžuje čekove za velike potrošače i sektorne pomoći ribarima i poljoprivrednicima. U isto vrijeme ministarstvo unutarnjih poslova drži „totalnu budnost“ zbog mogućih nemira. Kad država istodobno miri cijene i policiju, zna da je gorivo postalo političko oružje.

Hrvatska ne smije čekati da joj netko drugi napiše scenarij. Hormuz, Iran i europske crpke povezani su istim cjevovodom interesa. Tko to zanemaruje, sutra će na pumpi platiti tuđe iluzije. Macron je to već počeo učiti. Pitanje je hoće li Zagreb učiti brže od Pariza ili će opet čekati da litra progovori umjesto politike.

U Francuskoj je litra dizela oko 2,29 eura postala politički broj, ne samo cijena. TotalEnergiesov plafon privukao je gužve, a država sada traži izuzeća, međunarodne nabave i razgovore s Washingtonom i Teheranom. Za hrvatskog vozača pouka nije u imenu Macron. Pouka je u ovisnosti: tko nema rezervi i alternative, plaća tuđi tjesnac. Zelena predavanja stranke Možemo o tome ne govore. Crpka govori.

Energetska suverenost znači skladišta, ugovore, diversifikaciju i realan odnos prema silama koje drže prolaze. Iran u tom okviru nije folklor. To je akter. Europa koja ga je godinama podcjenjivala sada zove telefonom. Hrvatska neka ne čeka da je isti telefon probudi u tri ujutro, kad se na displayu crpke pojavi brojka koju birač pamti bolje od bilo kojeg programa.

Izvor: Večernji list; Anadolu Agency.