Macron 48 h nakon Mladićeva pogreba prima Vučića — Rafalei bitniji od osude

PARIZ / BEOGRAD — Francuski portal Off Investigation (prenosi Dnevno.hr / Nova.rs): Emmanuel Macron se 9. rujna diskretno sastao s Aleksandrom Vučićem — jedva 48 sati nakon gotovo službenog pogreba Ratka Mladića u Beogradu. EU negoduje. Ursula von der Leyen osuđuje. Marta Kos otkazuje posjet. Elizej šuti — i broji Rafalee. Narodni Reporteri čitamo to bez salonskog filtra: oružje i interes biju vrijednosti kad treba.

Sastanak kojeg nije bilo na dnevnom redu

Vučić zahvaljuje „dragom prijatelju Macronu“ na dugom razgovoru uz Svemirski samit; objavljuje Instagram video. Francuska strana, piše portal, radije bi bez te javne izloženosti. Razgovor nije bio na službenom dnevnom redu — komunikacijski tim dodao ga naknadno. Rukovanje nasmijanih predsjednika dolazi dok Europa još gleda snimke počasti „Krvniku s Balkana“.

Mladićev pogreb (7.9.): vojne počasti, patrijarh Porfirije, dužnosnici; Vučić nije otišao osobno, ali je poslao ministre (pravosuđe, obrana) i sina. To nije privatna bol. To je državni signal. Narodni Reporteri već smo rekli: Mladić nije heroj. Točka.

Bruxelles osuđuje — Pariz broji ugovore

Von der Leyen: nazočnost srpskih dužnosnika može naštetiti pristupanju. Marta Kos otkazala posjet još prije pogreba. Francuski diplomatski izvori portalu: podupiru te osude; veličanje zločinaca nema mjesta u EU. Ali Elizej nema javne izjave o Mladiću. Tišina je politika.

Pozadina, piše Off Investigation: vojni zaokret Beograda prema Zapadu, sporazum o 12 Rafalea (2,7 mlrd. €, kolovoz 2024.), nastavak s Dassaultom i Thalesom, plus izraelski Elbit (Hermes, topništvo, rakete) i najava zajedničkih dronova 2026. Macron godinama gradi vezu sa Srbijom. Rafale nije moralni esej. Rafale je račun.

Hrvatski interes — ne francuski Instagram

Za Zagreb poruka nije „mržnja prema Francuskoj“. Poruka je: kad netko 48 sati nakon veličanja genocidaša dobije osmijeh u Parizu, Hrvati u BiH i u Hrvatskoj moraju brojati vlastiti interes. Isti tjedan Helez zove ukidanje RS, Cvijanović viče na „džihad“, a Hrvati opet ispadaju iz kadra. Suverenistička linija: osuda Mladića i odbijanje da se Hrvati tretiraju kao fusnota dok drugi dijele oružane ugovore.

Možemo! voli EU selfije. Rjeđe voli reći da EU ima dvostruki aršin kad su u igri milijarde. Mi kažemo: vrijednosti bez sankcije su branding. Oružje bez sjećanja je cinizam.

Isti aršin: Trusina, Srebrenica, Oluja

Osuditi veličanje Mladića nije blanko ček za unitarizam u Sarajevu. Ni blanko ček za Macronov deal. Hrvatska diplomacija mora tražiti: jasnu osudu pogreba, jednaku mjeru za zločine nad Hrvatima, i kraj naivnosti da će „europske vrijednosti“ same zaustaviti četničku nostalgiju dok Rafalei idu u hangar.

Kad „europske vrijednosti“ sretnu fakturu

Off Investigation ne izmišlja Rafalee. Sporazum iz 2024. i nastavak s Dassaultom/Thalesom javni su. Elbit i dronovi također. Geopolitika gura Beograd od Moskve/Pekinga prema zapadnim dobavljačima — i Pariz to naplaćuje. Problem nije što države trguju. Problem je tišina 48 sati nakon počasti genocidašu. Ako vrijednosti vrijede, vrijede i kad košta ugovor. Ako ne vrijede tad, nisu vrijednosti — marketing su.

Za Hrvate u BiH ova epizoda nije apstraktna. Verbalni rat Helez–Cvijanović već briše hrvatski kadar. Pogreb Mladića hrani radikale. Macronov osmijeh šalje signal da se sve može „proći“ uz dobar deal. Zagreb mora govoriti jasno: osuda veličanja, zaštita hrvatskog naroda, isti aršin za sve žrtve. Ne vazalski pljesak svakom Elizeju.

Vučićev Instagram nije diplomacija. To je domaći show. Francuska nelagoda u kuloarima nije osuda. Osuda ima mikrofon. Dok ga nema, ostaje dojam da je Rafale glasniji od Srebrenice — i od Trusine.

Zaključak

48 sati. Pogreb. Rukovanje. Rafale. EU negodovanje. Pariz šuti. Narodni Reporteri biramo istinu: zločinac nije heroj, a interes koji gazi sjećanje nije savezništvo — trgovina je. Hrvatska neka broji svoje.

Zaključno: tko danas u Zagrebu relativizira pogreb Mladića radi „balansa“, greši. Tko relativizira Macronovu tišinu radi „savezništva“, greši dvostruko. Oružje se kupuje. Dostojanstvo žrtava ne. Hrvatska vanjska politika mora držati oba kraja rečenice — bez francuskog filtera i bez beogradskog spina.

Izvor: Dnevno.hr / Off Investigation / Nova.rs (13.9.2026.).