Puna reciklažna dvorišta, glomazni otpad čeka: sustav zbrinjavanja pod pritiskom

Zbog popunjenih reciklažnih dvorišta i odlagališnih kapaciteta u Zagrebu je zapeo redoviti odvoz glomaznog otpada, zbog čega se namještaj, bijela tehnika i drugi krupniji predmeti nakupljaju ispred zgrada u pojedinim kvartovima. Stanovnici, prema dostupnim informacijama, sve češće upozoravaju na produljena vremena čekanja na odvoz, dok gradska komunalna poduzeća traže privremena rješenja za rasterećenje sustava.

Optužbe za manjak planiranja

Oporba i dio nezadovoljnih građana, kako se navodi, krive gradsku upravu predvođenu Možemo da nije na vrijeme predvidjela rast potreba za kapacitetima reciklažnih dvorišta, unatoč tome što je gospodarenje otpadom bila jedna od tema kojima se ta politička opcija posebno bavila još od dolaska na vlast. Kritičari tvrde da manjak dovoljno velikih i dovoljno brojnih odlagališnih točaka pokazuje raskorak između deklariranih zelenih prioriteta gradske vlasti i stvarnog stanja na terenu.

Grad Zagreb, s druge strane, poziva građane na strpljenje i ističe da radi na privremenim rješenjima za rasterećenje sustava, no prema dosadašnjim javnim istupima nije precizirao konkretan rok do kojeg bi se zastoj trebao riješiti niti detaljan plan proširenja kapaciteta reciklažnih dvorišta.

Kvartovi kao poprište problema

Nagomilani otpad po ulicama i dvorištima, prema kritikama koje kruže među stanovnicima pojedinih gradskih četvrti, ne predstavlja samo estetski problem, nego i potencijalni sigurnosni i zdravstveni rizik, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Navodno se u pojedinim kvartovima čekanje na odvoz glomaznog otpada produljilo u odnosu na uobičajenu dinamiku, iako precizni podaci o trajanju zastoja nisu javno objavljeni.

Predstavnici gradske uprave tvrde da je riječ o privremenom, a ne strukturnom problemu, uzrokovanom kombinacijom sezonskog porasta količine otpada i tehničkih ograničenja postojećih lokacija. Kritičari, međutim, upozoravaju da se slični zastoji, prema njihovim navodima, ponavljaju iz godine u godinu, što bi moglo ukazivati na dublji, sistemski nedostatak kapaciteta, a ne tek na jednokratni izazov.

Dok se ne pronađe trajnije rješenje, stanovnici pogođenih kvartova ostaju prepušteni improviziranim rješenjima, a pitanje odgovornosti za planiranje kapaciteta gradskog sustava gospodarenja otpadom ostaje jedna od tema koja će, čini se, i dalje opterećivati odnos gradske vlasti i njezinih kritičara.