33.000 tona uz Petruševec. Možemo! hoda za Liku — Savica šuti pet godina

33.000 tona opasnog industrijskog otpada u jezerima na Savici. Uz vodocrpilište Petruševec, s kojeg pije oko 150.000 Zagrepčana. Možemo! hoda za Liku i drži lekcije o otpadu — a u vlastitom dvorištu, pet godina, šutnja. To nije ekologija. To je selektivni aktivizam.

Brojka uz slavinu

Zagrebački HDZ i predsjednik gradske organizacije Ivan Matijević iznijeli su kronologiju koju gradska vlast nije demantirala brojkama, nego izbjegavanjem. Kemijske analize još 2006. potvrđuju opasni otpad. Program mjera iz 2016. upozorava na utjecaj na podzemne vode Petruševca. 2018. dokumentirano je dubinsko onečišćenje tla; u bušotinama PAH-ovi, u vodama povišeni metali. 2023. program monitoringa opet bilježi Savicu i Jakuševec kao izvore rizika. Preporuka: nastaviti mjerenja i sanirati. Prema navodima oporbe, monitoring je zaustavljen, program sanacije nije donesen, a lokacija 2025. nije prijavljena Fondu kao „crna točka“.

33.000 tona nije metafora. To je masa koja leži u II. zoni sanitarne zaštite izvorišta. Nositelj provedbe u dokumentima — Grad Zagreb.

Možemo! za Gospić, Možemo! protiv zrcala

Subotom na Trgu Možemo! i SDP dižu poruke o „otpadnom HDZ-u“ i hitnoj sanaciji Like. U ponedjeljak isti blok u Zagrebu ima vlast — i gudronske jame. Hipokrizija je matematski jednostavna: kad je otpad tuđi, kamera. Kad je otpad tvoj, „po kojoj osnovi ja odgovaram“. Gradonačelnik Tomislav Tomašević javno je relativizirao odgovornost pozivajući se na duljinu mandata. Pet godina nije fusnota. Pet godina je mandat.

Na X-u se isti kontrast vidi i politički: proziva se Zagreb zbog tuđih jamâ, a šuti se o Savici i Petruševcu. Narodni Reporteri ne kupujemo moralnu poziciju stranke koja ekologiju koristi kao oružje protiv države, a u gradu je tretira kao neugodan folder.

Što znači zaustavljen monitoring

Monitoring nije burocratski ukras. To je jedini način da javnost zna je li otrov krenuo prema slavini. Kad se mreža bušotina ugasi, a rezultati ne izlaze građanima, nestaje i pritisak za sanaciju. „Zelena“ vlast koja gasi mjerila nije zelena. Ona je operativno slijepa — ili računa da će slijepi ostati birači.

U isto vrijeme Lika traži rokove, USKOK potvrđuje mikroplastiku u vodama oko Gospića, a Zagreb — najbogatiji grad — nije pripremio ni plan. Prioriteti nisu ekološki. Prioriteti su medijski.

Voda za 150.000 ljudi nije stranački plakat

Petruševec nije arena za tweetove. To je infrastruktura. Ako Možemo! želi lekcije o otpadu, neka krene od Savice: objavi rezultate, vrati monitoring, prijavi crnu točku, stavi sanaciju u kalendar s rokovima. Dok to ne učine, svaki govor o Lici ostaje politički casting.

Dokumenti postoje. Volja ne

Program mjera sanacije unutar zona sanitarne zaštite izvorišta Grada Zagreba nije misterij. Gudronske jame Savica stoje u II. zoni Petruševca; Grad je naveden kao nositelj. Kad gradonačelnik pita „po kojoj osnovi“, odgovor je u tom dokumentu — i u Zakonu o vodama koji traži mjere, ne press konferencije.

Usporedba s Likom boli upravo zato što je točna: isti politički blok traži od države rokove od 20 dana i hitno uklanjanje desetaka tisuća tona, a u Zagrebu pet godina nije pripremio ni sanacijski paket. Ekologija koja radi samo protiv HDZ-a nije ekologija. To je kampanja.

Zagreb ne smije biti prijestolnica dvostrukih mjerila. Ili je otpad prioritet svugdje, ili je aktivizam samo kostim za izborni plakat. Savica neće nestati od hashtagova.

Brojke, imena i rokovi — to je urednički minimum. Spin bez podataka ostavljamo drugima.

150.000 slavina nije apstrakcija

Petruševec opskrbljuje otprilike 150.000 Zagrepčana. Kad se uz izvorište drži 33.000 tona industrijskog otpada, a monitoring se gasi, rizik nije teorijski. To je pitanje povjerenja u vodu iz pipe — osnovnije od svakog tweetanja o „zelenoj tranziciji“.

Zaključak

33.000 tona uz vodocrpilište. Pet godina bez sanacije. Hitni aktivizam koji staje na granici vlastite odgovornosti. Zagreb zaslužuje vodu bez gudrona — i vlast bez dvostrukih mjerila.