GUDRON U ZAGREBU: 33.000 tona prijeti vodi za 150.000 ljudi — dok Možemo! lešinari na Lici

Dok Možemo! i SDP u Lici love kamere i lešinare na boli Gospića, u Zagrebu — njihovom laboratoriju vlasti — stoji opomena koju Jutarnji prenosi bez uljepšavanja: oko 33.000 tona opasnog industrijskog otpada u jezerima na Savici, neposredno uz vodocrpilište Petruševec s kojeg se pije otprilike 150.000 Zagrepčana. Gudron. Naftni derivati. Motorna ulja. Problem poznat od kemijskih analiza 2006. Sanacija najavljena 2007. Program mjera 2016. Mreža od 12 kontrolnih bušotina. A 2026. — opet priopćenja umjesto bagera.

Lika nije izolirani problem. Zagreb je ugrožen vlastitim nemarom. Tko danas hoda na prosvjed s transparentom, a sutra šuti o Savici, ne voli ekologiju. Voli vlast. Narodni Reporteri tu hipokriziju zovu pravim imenom.

Kronologija koju Možemo! ne voli čitati

2006. — potvrđen nestabilizirani opasni otpad na prostoru jezera Savica. 2007. — Grad najavljuje pripremu sanacije. 2016. — program mjera unutar zona sanitarne zaštite: Savica u zapadnom dijelu II. zone Petruševca; istraživanje utjecaja, monitoring. 2018. — dubinsko onečišćenje tla do 5,7 metara; u podzemnim vodama povišen mangan, mjestimice željezo i nikal; PAH-ovi u gotovo svim bušotinama. 2021. — na vlast dolaze Tomašević i Možemo!. 2022. — plan upravljanja krajobrazom bez konkretnog tehničkog programa sanacije. 2023. — program vodoistražnih radova ponovno označava Savicu i Jakuševec kao izvore rizika; traži kontinuirani monitoring i sanaciju. 2025. — prema HDZ-u, lokacija nije prijavljena Fondu kao crna točka. 2026. — Plan gospodarenja otpadom opet priznaje rizik. Monitoring? Rezultati? Sanacija? Tišina.

Ivan Matijević (HDZ Zagreb) kaže ono što građanin intuira: imali su dijagnozu, novac i ovlasti — pet godina nisu prstom mrdnuli. Možemo! odgovara prebacivanjem nadležnosti na državu. Klasični manevar: kad treba moralizirati u Lici, odgovornost je „sustav“; kad treba čistiti Savicu, odgovornost je „netko drugi“.

Petruševec: voda nije ideologija

Sto pedeset tisuća ljudi pije s Petruševca. To nije stranački detalj. To je život. PAH-ovi, metali, gudron u kraškom i aluvijalnom sustavu uz Savu nisu tema za Instagram. Oni su tema za piezometre, javne rezultate i rokove uklanjanja. Ako je monitoring stao, građanin ima pravo znati zašto. Ako rezultati nisu objavljeni, građanin ima pravo sumnjati. Ako crna točka nije prijavljena, građanin ima pravo reći: ovo nije greška — ovo je izbor.

Ista logika vrijedi za Liku i za Zagreb. Otpad uz vodu nije „lokalni problem“. To je suverenost: tko kontrolira tlo i vodocrpilište, kontrolira budućnost grada. Tko to prepusti PR-u, predaje narod.

Lešinari na Lici, šutnja na Savici

Matijevićeva rečenica reže: Možemo! i SDP u Gospiću od države traže hitnu sanaciju; njihov ekološki aktivizam završava tamo gdje počinje njihova odgovornost — u Zagrebu. To je točka. Dok se 5. rujna pale baklje za Liku, ista politička obitelj godinama nije digla Savicu na prioritet. Jakuševec je već dvadeset godina simbol komunalnog poraza. Gudronske jame postaju drugi. Dva deponija — jedna ruralna za kamere, jedna metropolitanska za zaborav.

Suverenistička ekologija nije zelena fraza. Ona traži: objaviti monitoring, prijaviti crne točke, sankcionirati odgovorne, očistiti tone. Bez razlike Lika–Zagreb. Bez celeb štitova. Bez moralne panike koja bira samo one lokacije gdje se može udariti po HDZ-u.

Dokument iz 2008. i programi koji su uslijedili nisu arheologija. Oni su optužnica kontinuiranog nemara. Kad se u Lici kaže „Gospić u Zagrebu“ kao politička metafora prosvjeda, valja okrenuti zrcalo: gudron u Zagrebu već jest „Gospić“ — samo bez bakljada, jer bakljade smetaju onima koji vladaju metropolom. Sto pedeset tisuća slavina ne smije ovisiti o priopćenju. Mora ovisiti o sanaciji.

Što Hrvatska mora učiniti

Prvo: javni rezultati mjerenja oko Petruševca. Drugo: plan sanacije s tonama i rokovima — ne s floskulama. Treće: ista mjerila za Gospić i Savicu. Četvrto: prestati glumiti da je Zagreb pod Možemo! ekološki raj dok 33.000 tona gudrona stoji uz izvorište. Peto: birači neka pamte tko je hodao za Liku, a tko je šutio za Savicu.

Narodni Reporteri stoje uz čistu vodu — u Lici i u Zagrebu. Ali ne stoje uz lešinare. Gudron nije metafora. To je kemija. A kemija ne gleda stranačku iskaznicu. Gleda tko je čistio, a tko je pozirao.

Izvor: jutarnji.hr; priopćenja HDZ Zagreb; kronologija Savica/Petruševec 2006.–2026.