ZET nakon štrajka: Tramvaji voze, ali dogovor s radnicima još se čeka

Tramvaji i autobusi ponovno voze, ali spor koji je krajem rujna gotovo zaustavio zagrebački javni prijevoz još nije zaključen. Nakon trodnevnog štrajka ostali su pregovori o plaćama, arbitraža o poslovima koji se ne smiju prekidati i pitanje kako spriječiti da putnici ponovno ostanu bez prijevoza. Zagreb se vratio redovitom voznom redu; odnos poslodavaca i sindikata još traži dogovor.

Tomislav Tomašević 8. listopada rekao je da očekuje skori završetak arbitraža u ZET-u i Zagrebačkom holdingu. Prema njegovu objašnjenju, sastanci u ZET-u održavali su se gotovo svakodnevno, a ponuda radnicima bila je pisano konkretizirana. Gradonačelnik je ponovio i da štrajk neće biti plaćen. To je javno iznesen stav gradske vlasti, a ne potvrda da su sindikati prihvatili ponudu ili da je novi kolektivni ugovor već potpisan.

Ta razlika određuje gdje priča danas stoji. Povratak vozila na ulice završio je neposrednu obustavu prijevoza. Nije istodobno završio radni spor. Putniku koji sada normalno ulazi u tramvaj to možda nije vidljivo, ali za stabilnost sustava važan je upravo posao koji se obavlja nakon izlaska iz krize: dogovor o pravima, jasna pravila postupanja i dovoljno predvidljiv raspored usluga.

Tri dana koja su promijenila svakodnevni raspored

Štrajk je počeo 28. rujna. Prvoga dana na zagrebačkim ulicama bilo je tek nekoliko ZET-ovih vozila. U izvještaju s početka obustave navedeno je da su izašla dva tramvaja i jedan autobus, dok su radnici Čistoće obavljali nužni odvoz iz obrazovnih i zdravstvenih ustanova. Redoviti odvoz otpada za kućanstva također je bio pogođen, pa je radni spor istodobno zahvatio dvije usluge na koje se grad svakodnevno oslanja.

Prema izvještajima o prvom danu, bolnice, osnovne škole i vrtići nisu imali veće poremećaje, a nije se dogodio ni očekivani prometni kolaps. Tomašević je to pripisao odgovornosti građana. I taj podatak pripada pregledu događaja. Gotovo zaustavljen javni prijevoz ozbiljan je problem i bez tvrdnje da su sve gradske službe prestale raditi ili da je svaki dio Zagreba bio paraliziran.

Za čovjeka koji može raditi od kuće prekid prijevoza i za čovjeka koji mora stići u jutarnju smjenu isti su događaj s vrlo različitim posljedicama. Učenik, pacijent i zaposlenik nemaju jednaku mogućnost odgoditi polazak. To nije tvrdnja da su svi propustili svoje obveze. To je razlog zbog kojeg procjena takvog štrajka mora obuhvatiti dostupnost zamjenskog prijevoza, a ne samo broj vozila koja su ostala u spremištu.

Izostanak velikog kolapsa također ne daje odgovor na pitanje koliko je građanima organizacija tog dana bila teška. Za takav zaključak trebali bi podaci o putovanjima, izostancima i troškovima. Bez njih nije pošteno izmišljati ukupnu štetu. Može se precizno reći što je bilo obustavljeno, koliko je obustava trajala i što su nadležne službe javno preporučile.

Upute prije početka štrajka

ZET je 27. rujna objavio upozorenje građanima, poslodavcima i ustanovama. Pozvao je građane koji putuju automobilom da, kada mogu, organiziraju zajedničku vožnju s obitelji, susjedima ili kolegama. Roditeljima i skrbnicima preporučena je priprema odlaska djece u školu i vrtić, uz računanje na duže vrijeme putovanja. Ustanove su zamoljene za razumijevanje zbog mogućih kašnjenja i za promjenu termina ondje gdje je to izvedivo.

U istom upozorenju navedeno je da gradska i prigradska željeznica HŽ Putničkog prijevoza prometuje prema svojem redovitom voznom redu. Štrajk ZET-a na nju nije utjecao. To je bila važna praktična informacija, ali vlak nije zamjena za svaku autobusnu i tramvajsku vezu. Mogućnost korištenja druge usluge ovisi o tome odakle putnik polazi i kamo treba doći.

U kriznoj komunikaciji korisnost informacije mjeri se time može li čovjek prema njoj organizirati dan. Poruka da treba krenuti ranije pomaže manje od jasne obavijesti koja linija radi, gdje se može presjesti i kada se očekuje sljedeća promjena. ZET je najavio praćenje situacije i daljnje obavještavanje. Kako su te obavijesti stizale do različitih skupina putnika, vrijedilo bi zasebno provjeriti.

Pregovori su zapeli prije obustave rada

Sindikati su prije štrajka tražili povećanje materijalnih prava i kolektivne ugovore na dulje razdoblje. U javnim odgovorima ZET-a i Holdinga navedeno je da je posljednji sindikalni zahtjev tijekom mirenja bio povećanje osnovice u ZET-u za 15 posto, a u Holdingu za 12 posto, od 1. rujna. Te iznose treba čitati kao prikaz zahtjeva koji su objavili poslodavci, zajedno s odgovorima sindikata na njihove ponude.

Grad je isticao prethodni rast plaća i potrebu očuvanja financijske stabilnosti svojih poduzeća. Sindikati su naglašavali cijenu rada i potrebu sigurnijeg uređenja materijalnih prava. U takvoj raspravi jedna brojka često dobije značenje koje nema: osnovica nije isto što i ukupna plaća, a ukupna plaća nije isto što i iznos koji svakom radniku sjedne na račun.

Za razumijevanje ponude potrebno je znati kada povećanje počinje, odnosi li se na osnovicu ili određeni dodatak i vrijedi li za sve zaposlene jednako. Dvije ponude s istim postotkom mogu imati različitu godišnju vrijednost ako počinju u različitim mjesecima. Zato je objava cjelovitih uvjeta korisnija od međusobnog nadmetanja najvećom brojkom iz pojedinog obračuna.

Podaci o pojedinačnoj plaći također ne opisuju automatski cijelu skupinu zaposlenika. Obračun može obuhvaćati smjene, rad blagdanom ili druge dodatke. Razgovor o tome koliko radnici trebaju biti plaćeni ne može se voditi odgovorno ako se uspoređuju različite vrste primanja kao da su jednake. U ovom tekstu zato ne donosimo procjenu prosječne plaće koju nismo neovisno utvrdili.

Što je sud odlučio 30. rujna

Županijski sud u Zagrebu 30. rujna u odvojenim postupcima proglasio je štrajkove u ZET-u i Holdingu nezakonitima. U slučaju ZET-a važan je bio izostanak prethodno utvrđenih nužnih poslova. Prema javno prenesenom obrazloženju, sud nije prihvatio tvrdnju da se istekli ZET-ov kolektivni ugovor nastavio primjenjivati na temelju sporazuma kakav je postojao u Holdingu.

Sud je u ZET-ovu slučaju naglasio da razlog povezan s neutvrđenim nužnim poslovima nije trajan. Nakon završetka odgovarajućeg postupka, sporazumom ili arbitražnom odlukom, taj razlog za zabranu više ne bi postojao. U vrijeme donošenja bila je riječ o prvostupanjskoj odluci uz mogućnost žalbe. Ne treba je predstavljati kao opću zabranu svake buduće sindikalne akcije.

Takva odluka ne odgovara sama po sebi na pitanje je li određena plaća dovoljna ili koliko bi trebala rasti. Ona rješava pitanja koja su bila predmet sudskog postupka. Miješanje tih razina zamagljuje priču: radni zahtjev može biti predmet pregovora, dok se način organiziranja štrajka zasebno ocjenjuje prema pravnim pravilima.

Ni politička rasprava ne može zamijeniti pravno obrazloženje. Tvrdnja da je netko kriv za zastoj pregovora zahtijeva prikaz njihovog tijeka, a tvrdnja o nezakonitosti oslonac u odluci nadležnog tijela. Upravo zato u pregledu događaja treba sačuvati redoslijed: zahtjevi, pregovori, obustava rada, sudska odluka i povratak redovitih usluga.

Povratak vozila nije bio novi kolektivni ugovor

Uprava ZET-a istoga dana pozvala je sindikate da obustave štrajk i radnike da se vrate na posao. Predsjednik Uprave Marko Bogdanović poručio je da je obustava otežala odlaske građana na posao, u školu i zdravstvene ustanove. Uprava je istodobno istaknula spremnost na daljnji razgovor o uvjetima rada i materijalnim pravima zaposlenih.

ZET je potom objavio da se tramvajski i autobusni promet od srijede navečer ponovno uspostavlja u punom opsegu. Za četvrtak, 1. listopada, najavljen je promet prema predviđenom rasporedu od prvog jutarnjeg izlaska vozila. Putnici su upućeni na službenu aplikaciju Moj ZET za praćenje vozila. Žičara i uspinjača trebale su prometovati prema redovitom rasporedu.

To je jasna granica između tadašnjeg i sadašnjeg stanja. Fotografija prazne stanice iz vremena štrajka može objasniti što se dogodilo, ali bez datuma lako stvara pogrešan dojam da prijevoz i dalje ne radi. Jednako vrijedi za naslov o gradu bez tramvaja. Informacija koja je bila točna 28. rujna ne smije se 9. listopada predstavljati kao aktualno stanje mreže.

Prestanak štrajka došao je nakon sudskih odluka, bez zaključenog dogovora kojim bi se prethodno riješio cijeli spor o kolektivnim ugovorima. Upravo je zbog toga nastavak pregovora važna vijest. Stabilnost javne usluge ne proizlazi samo iz jednog povratka na posao nego i iz dogovorenih pravila koja zaposleni i poslodavac razumiju na isti način.

Ponuda nakon povratka na posao

Uprava ZET-a 2. listopada pozvala je sindikate na žurno potpisivanje novog kolektivnog ugovora. Navela je da ponuda obuhvaća sva materijalna prava iz dotadašnjeg ugovora, povećanje osnovice od 4,5 posto od 1. listopada i godišnju indeksaciju prema indeksu potrošačkih cijena. Poručila je i da će, ne prihvate li sindikati ponudu, plaće biti isplaćene bez predloženog povećanja osnovice.

Sindikati su istoga dana javno osporili tumačenje prema kojem više ne postoje pravila za obračun i isplatu primanja iz prethodnog ugovora. Poručili su da očekuju urednu i pravodobnu isplatu. Objavljena razmjena pokazuje neslaganje o pravnim posljedicama isteka ugovora. Sama po sebi nije dokaz da je plaća izostala ili da je neka konkretna isplata bila nezakonita.

Za radnika je razlika između ponude, potpisanog ugovora i obračuna koji dobije vrlo praktična. Ponuda pokazuje na što je poslodavac spreman, potpisani dokument utvrđuje dogovor, a obračun pokazuje kako je to primijenjeno u određenom mjesecu. Izvještavanje koje preskoči jednu od tih faza može stvarati očekivanje da je najavljeno povećanje već ostvareno.

Za građane je jednako važno znati ima li prijepor izgledan završetak i kako se osigurava usluga ako pregovori ponovno zapnu. Odgovor ne može biti samo politička procjena da je ponuda dobra ili loša. Treba vidjeti prihvaćanje zaposlenih, odluke poslodavca i završetak postupaka koji određuju što se mora obavljati tijekom eventualnog novog štrajka.

Što ostaje otvoreno nakon 8. listopada

Najnovija izjava gradonačelnika koju smo provjerili za ovaj pregled bila je ona od 8. listopada. Tomašević je tada očekivao skori završetak arbitraža i rekao da se pregovori odvijaju paralelno. Naglasio je da se čeka izjašnjavanje radnika ZET-a o pisanoj ponudi. Iz tih riječi ne proizlazi potvrda da je postignut konačni dogovor, pa ga ni ovaj tekst ne proglašava završenim.

Potrebno je pratiti objavu završetka arbitraže, eventualno potpisivanje novog ugovora i službene obavijesti o njegovoj primjeni. Nije dovoljno ustanoviti da su pregovarači ponovno sjeli za stol. Za procjenu rezultata važno je što su dogovorili, na koji rok i kako će se dogovor odraziti na radnike i redovitost usluge koju dobivaju putnici.

Postoji i pitanje pregovaračke komunikacije. Kada se strane javno razilaze u osnovnom tumačenju dokumenta, građanima ostaju naslovi koje teško mogu usporediti. Cjelovita objava prihvaćenih odredbi, uz jednostavno objašnjenje promjena, smanjila bi prostor za nagađanje. To vrijedi i za poslodavca i za sindikate: javno poduzeće služi ljudima koji trebaju razumjeti zbog čega je njihova svakodnevna usluga bila prekinuta.

Što bi građani trebali dobiti iz pregovora

Putniku nije potrebno poznavati svaku odredbu kolektivnog ugovora kako bi znao radi li sustav. Potrebni su mu pouzdan raspored, dostupna informacija i pravodobno upozorenje kada se raspored mijenja. Zato bi pregled učinaka štrajka trebao uključiti iskustvo korisnika: gdje su obavijesti bile jasne, gdje su stizale prekasno i koje zamjenske mogućnosti doista postoje za različite dijelove grada.

Takav pregled ne mora služiti optuživanju. Može poslužiti da se sljedeći prekid, neovisno o njegovu uzroku, organizacijski dočeka spremnije. Dogovor o nužnim poslovima treba prevesti u razumljivu javnu informaciju o tome što korisnik može očekivati. Apstraktna riječ „minimum” malo znači ako nije jasno kako se ona odražava na konkretan polazak, vezu ili dostupnost ustanove.

Jednako je važno javno razlikovati ono što je obećano od onoga što je provedeno. Datum potpisa, početak primjene i opseg prava omogućuju radnicima da provjere vlastiti položaj, a građanima da razumiju financijske i organizacijske odluke. Takva transparentnost ne uklanja mogućnost sukoba, ali pomaže da se o njemu razgovara na temelju istih podataka, umjesto različitih pretpostavki.

Kako mjeriti izlazak iz krize

Razuman pregled ne traži unaprijed pobjednika. Treba utvrditi tri stvari: je li prijevoz obnovljen, jesu li radna prava uređena i postoji li provediv dogovor o nužnim poslovima. Prva je stvar potvrđena službenom obavijesti o redovitom prometu. Za preostale dvije potrebno je pratiti dovršetak pregovora i arbitraže, bez pretvaranja očekivanja u ostvareni rezultat.

Gradska vlast i uprave odgovaraju za organizaciju poduzeća i kvalitetu usluge. Sindikati zastupaju radnike i odgovaraju za način na koji organiziraju svoje aktivnosti. Sud odlučuje u postupku koji je pred njim. Putnici nisu ugovorna strana u tim pregovorima, ali posljedice prekida osjećaju izravno. Dobar izlazak iz takvog spora mora uzeti u obzir sve te uloge.

Zagreb je nakon tri dana ponovno dobio redovite tramvaje i autobuse. Sljedeća potvrda napretka treba biti manje dramatična, ali jednako važna: jasan dogovor koji se provodi i usluga na koju se građani mogu osloniti. Dok taj posao nije završen, ostaje razlog za praćenje i postavljanje pitanja. Bez proglašavanja novog štrajka koji nije potvrđen i bez prikazivanja već završenog prekida kao današnjeg stanja.