SRBIJA i danas: Beograđani 1991. bacali cvijeće pred tenkove JNA na Vukovar, sad glorificiraju Mladića

Na današnji dan, 19. rujna 1991., Beograd je pokazao što misli o Hrvatskoj. Tisuće Beograđana izašle su na ulice i bacale cvijeće pred tenkove Prve gardijske oklopne divizije JNA, elitne Titove divizije, koja je krenula prema Vukovaru. Nisu protestirali. Nisu molili za mir. Pozdravljali su oklop koji ide rušiti hrvatski grad. Poruke su bile jasne: „obrana naše zemlje“, „za srpstvo i Srbiju“.

To nije bila slučajna scena. To je bila scena iz SRBIJE koja je već godinama, od 1987., grijala ratne mitinge i pripremala agresiju. Vukovar je razrušen. Hrvati su pobijeni ili raseljeni. Slika cvijeća pred tenkovima ostala je u hrvatskom pamćenju. I mora ostati. Jer ista linija nije nestala. Samo je promijenila transparent.

19. rujna 1991.: cvijeće pred tenkovima koji idu na Vukovar

Prva gardijska oklopna divizija JNA krenula je iz Beograda prema Vukovaru. Beograđani su je dočekali kao vojsku osloboditelja. Bacali su cvijeće. Navijali. Stvarali ratnu atmosferu. Narod.hr i Dnevno.hr danas, 35 godina kasnije, podsjećaju na taj dan jer nije riječ o arheologiji. Riječ je o obrascu.

Hrvatski branitelji Vukovara razbili su jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe toga vremena. Cijena je bila strašna. Grad je sravnjen. Civili su ubijeni. Zarobljenici su odvođeni. Ali mit o „građanskom ratu“ koji su dijelovi hrvatske ljevice i nevladinih krugova godinama gurali razbija se upravo tom slikom: tenkovi nisu krenuli iz nekog lokalnog sukoba. Krenuli su iz glavnog grada SRBIJE, uz oduševljenje Beograđana.

Antiratni glasovi u Beogradu postojali su. Bili su rijetkost. I tada, i danas. Masovna scena bila je drugačija: cvijeće, poklič, podrška agresiji.

Ista linija: transparenti Mladiću na nadvožnjacima

Dnevno.hr bilježi ono što Hrvatska ne smije zaboraviti. Prije nekoliko dana, na istim nadvožnjacima na kojima se 1991. slavilo tenkove, okupili su se ljudi s transparentima: „Ratko Mladić srpski heroj, dobro došao kući generale.“ Doček tijela osuđenog ratnog zločinca nakon smrti u haaškom zatvoru pretvoren je u javni ritual. Nije to usputni incident. To je nastavak iste politike sjećanja.

SRBIJA danas ne čisti svoj ratni mit. Hrani ga. Grob u Topčideru, vijenci, glorifikacija. Dok Europa govori o proširenju i „regionalnoj stabilnosti“, Beograd šalje poruku da su zločinci heroji. To nije privatna tuga obitelji. To je javna poruka države i dijela naroda.

Tko danas baca cvijeće Mladiću, sutra će opet bacati cvijeće pred tenkove. Metafora nije pretjerana. Metafora je upozorenje.

SRBIJA nije žrtva: agresija je krenula iz Beograda

Narod.hr podsjeća na ključnu točku koju Hrvatska mora držati bez kompleksa. Iz Beograda nije krenula samo propaganda. Krenula je upravljačka i vojna agresija. U njoj su sudjelovali Beograđani i građani SRBIJE. To nije „građanski rat“. To je agresija susjedne države na Hrvatsku.

Današnje čelništvo SRBIJE nije izvan te priče. Dio je. Huškanje, četnički simboli, politički kontinuitet iz 90-ih nisu tajna hrvatskim očima. Dok Vučić u Europi priča o miru i energetici, kod kuće se gradi kult Mladića. Dvostruka igra nije diplomacija. To je prijevara.

Hrvatska ljevica godinama je pokušavala zamutiti pojmove: agresor, žrtva, obrana, okupacija. Scena od 19. rujna 1991. tu maglu razbija. Tko baca cvijeće pred tenkove koji idu na Vukovar, nije neutralan. Tko danas glorificira Mladića, nije spreman na pomirbu. Spreman je na mit.

Vukovar pamti. Zagreb mora govoriti jasno

Vukovar nije kulisa za turneje i frojdovske analize. Vukovar je dokaz. Dokaz što se dogodi kad susjedna država pošalje oklop, a vlastiti narod to dočeka cvijećem. Dokaz što se dogodi kad se zločin naknadno pretvori u kult.

Hrvatska ne treba blagi ton prema SRBIJI kad SRBIJA tvrdo stoji uz svoje generale. Treba činjenice, datume i imena. 19. rujna 1991. Beograd. Tenkovi. Cvijeće. Vukovar. 2026. Nadvožnjaci. Transparenti. Mladić. Linija je ista.

Branitelji Vukovara razbili su elitnu diviziju. Hrvatska je obranila državu. Ali pamćenje se ne brani samo spomenicima. Brani se jezikom: SRBIJA je bila agresor. SRBIJA i danas slavi zločince. Tko to neće reći, radi posao Beograda.

Što Hrvatska mora tražiti od Europe

Dok Bruxelles zaobilazi Beograd zbog veličanja Mladića, Hrvatska ne smije prihvatiti priču da je riječ o „unutarnjoj stvari“ SRBIJE. Kult zločinca nije unutarnja stvar. To je poruka susjedima. Poruka Hrvatskoj. Poruka BiH. Poruka svakome tko misli da je 1991. završena samo zato što je potpisan mir.

Hrvatska vanjska politika mora biti tvrda u jednoj točki: bez jasne osude glorifikacije Mladića i bez prestanka javnih rituala oko njegova kulta nema normalizacije. Cvijeće pred tenkovima 1991. i cvijeće Mladiću 2026. nisu dva događaja. Jedan su obrazac. SRBIJA ga ne skriva. Hrvatska ga ne smije uljepšavati.

Izvor: narod.hr / Dnevno.hr, 19. rujna 2026.