Dok je Brač gorio, SDP-ova Marković hodala u Rijeci za pobačaj

Subota 12. rujna 2026. na Braču nije bila dan za ideološke izlete. Veliki požar kod Ložišća, izbio 10. rujna oko 23:13, još je gorio. Četiri kanadera od ranog jutra gasila su i natapala teren nadomak Milne. Procijenjeno je oko 1.500 hektara opožarenog tla. Kuće su noćima branili vatrogasci, a evakuacija morem bila je na stolu. U tom trenutku gradonačelnica Supetra Ivana Marković (SDP) našla se na drugom kraju Jadrana: na tzv. Hodu za slobodu u Rijeci, feminističkom maršu za pobačaj.

To nije sitnica u rasporedu. To je prioritet. Dok su piloti Canadaira i stotine vatrogasaca gasili makiju i šumu, a stanovnici Ložišća, Bobovišća i okolice živjeli u neizvjesnosti, SDP-ova čelnica najvećeg grada na otoku birala je Jadranski trg i parole „Moje tijelo, moj izbor“.

Što se točno dogodilo 12. rujna

Organizator hoda bila je ljevičarska inicijativa Građanke i građani Rijeke. Okupljanje na Jadranskom trgu, polazak u 10 sati prema Parku oslobođenja, program i poznate parole. Posebno je odjeknula poruka „Vi ih rađate, mi ih odgajamo“, koja otvoreno kaže tko želi oblikovati djecu i u kojem smjeru.

Prema izvještaju Večernjeg lista, Marković se 12. rujna u 8:25 oglasila o stanju na požarištu. Sat i pol kasnije hod je krenuo. Drugim riječima: ili je već bila u Rijeci, ili na putu. U nedjelju ujutro već je obilazila teren na Braču i danima objavljivala o požaru na Facebooku. O Rijeci i o Hodu za slobodu: tišina. Fotografije s marša, koje inače ne propušta, ovaj put nisu objavljene. Mediji su znali da je bila u Rijeci. Agencijske fotografije postojale su. Ono što je izostalo jest jasna rečenica: napustila je otok usred katastrofe.

Požar nije bio „prošlost“

Požar kod Ložišća nije bio lokalna baklja. Zahvatio je travu, nisko raslinje, makiju i šumu te se zbog vjetra brzo širio. Vatrogasci su branili kuće. Pripremana je evakuacija morem. U gašenju su sudjelovale stotine vatrogasaca i protupožarni zrakoplovi, uključujući četiri Canadaira. Do 12. rujna opožareno je oko 1.500 hektara. Na dan hoda požar je i dalje bio aktivan. To nije kontekst koji se može „preskočiti“ zbog ideološkog kalendara.

Gradonačelnik ili gradonačelnica u takvoj situaciji nije turist s mandatnom značkom. Očekuje se prisutnost, koordinacija, vidljivost na terenu, komunikacija s ljudima kojima gore dvorišta. Marković je danima izvještavala o požaru. To pokazuje da je znala ozbiljnost. Zato je odlazak u Rijeku još teži za opravdati: nije bila neinformirana. Bila je informirana i ipak je otišla.

SDP-ova ljevica: ideologija ispred otoka

Hod za slobodu nije bio humanitarni konvoj za Brač. Bio je kontra-skup Hodu za život, usmjeren protiv prava na život nerođenog djeteta i protiv priziva savjesti liječnika. To je klasična lijeva agenda: abortus kao apsolut, savjest kao smetnja, obitelj kao metafora za „kontroli“. SDP se u toj matrici osjeća kao kod kuće. Marković nije slučajna gošća. Ona je SDP-ova gradonačelnica, i njezin izbor u tom satu govori više od deset programa.

Novinar Marin Vlahović na Facebooku je sarkastično razmontirao dvostruku prisutnost: Brač na snimkama i Rijeka na maršu. Sarkazam o „teleportaciji“ pogodio je živac jer je medijska tišina bila glasna. Da je riječ o gradonačelnici iz druge političke opcije, isti bi portali već imali naslove o „napuštanju ugroženog stanovništva“. Ovdje: šutnja ili suzdržano bilježenje prisutnosti u Rijeci bez ključne činjenice o požaru.

Što građani Brača smiju pitati

Smiju pitati tko je na terenu kad gori 1.500 hektara. Smiju pitati zašto je feministički marš u Rijeci važniji od koordinacije u Supetru, Milni i Ložišćima. Smiju pitati zašto se o hodu nije javno govorilo, ako je bio legitiman i važan. Tišina o maršu, uz glasne objave o požaru, izgleda kao svijest da prioritete nije lako prodati biračima čije su kuće bile na 150 metara od vatre.

Hrvatska ljevica, od SDP-a do Možemo!, godinama nameće isti obrazac: kulturna revolucija prvo, svakodnevna odgovornost drugo. Kad gori otok, ideologija ne čeka. Kad treba braniti nerođeni život, ideologija jurišne. Marković je 12. rujna pokazala taj obrazac u jednoj slici: kanaderi nad Bračem, parole u Rijeci.

Narodni Reporteri ne sporimo pravo na politički skup. Sporimo hijerarhiju dužnosti. Gradonačelnica otoka u plamenu nije obična sudionica marša. Ona je čelnica lokalne vlasti. Njezina prisutnost ili odsutnost nije privatna stvar. To je javni signal. Signal je bio jasan: pobačajni hod ispred požarišta.

Građani Brača ne traže savršenstvo. Traže prisutnost. Traže da im čelnica ne bira Rijeku dok kanaderi kruže nad njihovim brdima. SDP može držati ideološke skupove kad požar nije aktivan. Kad jest, dužnost je lokalna, konkretna i neprenosiva.

Brač zaslužuje čelnike koji u satima katastrofe biraju teren, a ne Jadranski trg. SDP zaslužuje da ga se mjeri tom mjerom, bez medijskog zataškavanja. Dok vatrogasci gase, ideolozi marširaju. Hrvatska to vidi. I pamti.