Uzdol 33 godine: 41 Hrvat ubijen, samo jedan osuđen. Djeca na kućnom pragu

U Uzdolu kod Prozora, u sjevernoj Hercegovini, 14. rujna 2026. položeni su vijenci i zapaljene svijeće za 41 Hrvata ubijenih 14. rujna 1993. Trideset i tri godine kasnije, pravda je ostala gotovo prazna: pravomoćno je osuđen samo jedan čovjek. Trideset i šest osumnjičenih izravnih počinitelja Tužiteljstvo BiH već desetljeće drži izvan sudnice. Djeca su ubijena na kućnom pragu. To nije folklor. To je činjenica.

Operacija Neretva '93: Uzdol i Grabovica

Masakr u Uzdolu izveden je u sklopu operacije Armije BiH „Neretva '93". U jednom danu ubijeno je 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Pet dana ranije, u Grabovici kod Mostara, u istoj akciji ubijeno je 32 hrvatska civila. Ta dva zločina ostala su među najtežim udarima na hrvatsko stanovništvo tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Zapovjedni lanac vodio je prema Prozorskom bataljunu tzv. A BiH, u širem sklopu pod zapovjedništvom Sefera Halilovića. Lokalno je kao vršitelj dužnosti zapovjednika Samostalnog bataljuna Prozor djelovao Enver Buza. On je jedini koji je do danas pravomoćno osuđen. Ostali su, barem prema tužiteljskoj praksi, nestali iz postupka.

Hrvatski narod u Hercegovini i u matičnoj državi pamti Uzdol kao simbol. Ne zbog patetike, nego zbog jasnog obrasca: kad su žrtve Hrvati, institucije BiH rade sporije, kraće i s manje ishoda. Kad se pak priča okreće, medijski i diplomatski pritisak dolazi brže. Selektivan odnos prema krvavim datuma nije slučajan.

Djeca na kućnom pragu

Najmlađe žrtve Uzdola imena su koja se moraju ponavljati dok se ne završi pravda. Desetogodišnji Stjepan Zelić i trinaestogodišnja Marija Zelić ubijeni su s majkom Ružom na kućnom pragu. Dvanaestogodišnja Jadranka Zelenika ubijena je zajedno sa bakom Ružom Zelenikom. To nisu „kolateralne štete" vojne operacije. To je ubijanje djece i staraca u njihovim kućama.

Obitelji koje su 14. rujna 2026. stajale pred spomen-pločama nisu tražile spektakl. Tražile su osnovno: da država koja se hvali vladavinom prava ne zatvara oči pred popisima ubijenih. Braniteljske i stradalničke udruge godinama traže procesuiranje odgovornih. Odgovor je bio: jedna osuda od osam godina i obustava istrage protiv 36 osumnjičenih.

Kad se u javnom prostoru BiH i dijela međunarodne zajednice govori o „suočavanju s prošlošću", Uzdol je test. Ako djeca ubijena na pragu kuće nisu dovoljna da se otvore predmeti, onda je riječ o političkoj selekciji sjećanja, a ne o pravdi.

Komemoracija 2026.: misa, vijenac, Memorijalni centar

Na 33. obljetnici služena je sveta misa zadušnica. Predvodio ju je i propovijedao vlč. dr. Hrvoje Kalem, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Riječi dobrodošlice i zahvale uputio je uzdolski župnik don Ivan Ivančević. Prije mise, ispred spomen-ploča s imenima stradalih, vijence su položili članovi obitelji, predstavnici braniteljskih udruga te dužnosnici s različitih razina vlasti. Nakon mise u Memorijalnom centru uslijedila je molitva za pokoj duša pobijenih.

Takve komemoracije nisu folklor za televizijske minute. One su javni dokaz da hrvatski narod nije pristao na zaborav. Uzdol je dio šireg lanca stradanja Hrvata u BiH: od središnje Bosne do Hercegovine, od logora do napuštenih sela. Tko danas relativizira te zločine, radi posao onih koji su ih počinili.

Jedan osuđen, 36 skinuto s istrage

Enver Buza osuđen je na osam godina zatvora. Ustavni sud BiH ovoga je ljeta 2026. odbio žalbu obrane, pa je osuda ostala na snazi. To je trenutačno cijeli „pravni epilog" za 41 ubijenog Hrvata. Tužiteljstvo BiH prije deset godina donijelo je odluku o obustavi istrage protiv 36 pripadnika tzv. A BiH osumnjičenih kao izravni izvršitelji. Taj podatak, potvrđen i na ovogodišnjoj komemoraciji, govori više od svih svečanih izjava o pomirenju.

Osam godina za zapovjednu odgovornost, uz nulu za izravne ubojice, nije pravda. To je poruka da se Hrvate može ubijati s manjim rizikom od procesuiranja. U takvom okruženju nema trajnog mira, samo zamrznuti zločin. Hrvatska država i hrvatske institucije u BiH dužne su držati ovaj predmet otvorenim u javnosti, diplomatski i dokumentacijski, dok se ne otvore predmeti koji su zatvoreni političkom voljom, a ne nedostatkom dokaza.

Zašto Uzdol mora ostati u naslovima

Medijska industrija lako prelazi preko hrvatskih žrtava ako one ne odgovaraju trenutačnoj geopolitičkoj modi. Zato Uzdol treba ponavljati: imena djece, broj civila, broj pripadnika HVO-a, ime jedinog osuđenog, broj 36 skinutih s istrage. To je obrana od zaborava i od lažne simetrije u kojoj svi zločini „isto teže" dok se u praksi neki ne procesuiraju uopće.

Hrvatski narod ima pravo na jasnu riječ. Uzdol nije „kompleksna ratna situacija". Uzdol je masakr. Grabovica je masakr. Tko to relativizira, stavlja se na stranu onih koji su 1993. ušli u hrvatske kuće. Trideset i tri godine kasnije, svijeće na brdu u Hercegovini gore zato što institucije nisu odradile svoj dio posla. Dok god je tako, priča o Uzdolu nije završena.

Izvori: Index.hr, Mostarski.info / Rama-Prozor.Info, Tomislav City.