Sabor od 15. 9.: Možemo! i SDP traže rušenje Vlade — Liku koriste kao bat, većina drži

Jesensko zasjedanje Hrvatskog sabora kreće 15. rujna. Oporba — SDP, Možemo!, Most i ostatak antihadezeovskog bloka — najavljuje zahtjev da se na dnevni red stavi rasprava i glasanje o povjerenju Vladi premijera Andreja Plenkovića. Znaju da ga ne mogu srušiti brojkama. Računaju na medijski cirkus, na kamere i na priču da je prosvjed „Hodaj za Liku“ već „osudio“ Vladu na ostavku. To nije briga za Liku. To je politički bat.

Što Možemo! i SDP stvarno žele

Ne žele bržu sanaciju, jasniji lanac odgovornosti i zaštitu OPG-ova. Žele kaos koji se lijepo packa u naslove. Ekološku aferu i bol građana pretvaraju u rušilački alat: što više buke u Saboru, to bolje za njihove birače u Zagrebu i za portalnu industriju ogorčenja. Isto političko lice koje u Zagrebu godinama nije riješilo smeće, škole, parkove ni elementarnu sigurnost djece sada drži lekcije o „moralu vlasti“. Hipokrizija je kompletna.

Most se, kako pišu pojedini komentatori, vraća modelu iz 2017. — rušiti radi pozicioniranja. SDP traži pozornicu. Možemo! traži moralni monopol. Zajednički im je interes: oslabili Vladu, ojačali sebe. Hrvatski interes — stabilnost, investicije, granica, hrana — nije im na prvom mjestu.

Većina drži — Hrvatska nije laboratorij

Vladajuća većina ostaje čvrsta, možda i čvršća nego što oporba glumi. Partneri koji omogućuju parlamentarnu stabilnost imaju jasan politički i državni razlog: država se ne raspada zbog saborske predstave. Prijevremeni izbori u roku od 60 dana značili bi nestabilnost upravo kad Europa tone u migracijsku, energetsku i sigurnosnu krizu. Hrvatskoj treba kontinuitet i predvidljivost — ne eksperiment „zagrebocentričnog“ modela koji je u metropoli već pokazao što znači upravljati sloganima.

Procedura kaže: ako petina zastupnika inzistira, predsjednik Sabora mora staviti točku na dnevni red; odgađanje je ograničeno. Neka dođe rasprava. Ishod brojanja glasova nije misterij za one koji znaju aritmetiku. Misterij je samo koliko će medijskog kisika oporba dobiti za predstavu koju unaprijed gube.

Lika nije oružje za rušenje države

Prosvjed „Hodaj za Liku“ pokazao je legitiman bijes zbog onečišćenja, straha za vodu i zanemarenih proizvođača. Marina iz Smiljana i drugi OPG-ovci ne zaslužuju da im se bol pretvori u saborski rekvizit. Zaslužuju sanaciju, nadzor, kompenzaciju i politiku koja štiti domaći sir, med i krumpir — ne uvozni moral. Kad ljevica uzme taj bol kao bat za rušenje Vlade, više ne brani Liku. Brani vlastiti rejting.

Narodni Reporteri to razdvajaju jasno: kritika propusta i zahtjev za odgovornošću — da. Instrumentalizacija za rušenje Vlade radi Možemo!/SDP ambicija — ne. Hrvatska nije poligon za eksperimente koji su Europu već koštali sigurnosti.

Poruka iz Sabora

Rasprava će doći jer je procedura takva. Vlada ostaje, Hrvatska ide dalje. Tko želi rušiti radi rušenja, neka to kaže otvoreno — bez lažnog suosjećanja s Ličanima koje sutra opet zaboravi. Stabilna većina nije „strah od demokracije“. To je obrana države od saborskog cirkusa u trenutku kad svijet ne oprašta slabost.

Kontekst: najave pred jesensko zasjedanje Sabora, 14.–15. 9. 2026. Urednička analiza.

Urednička napomena: ovaj tekst prati činjenice iz navedenog izvora i postavlja ih u kontekst hrvatskog nacionalnog interesa — granica, hrana, energija i suverenost — bez lažne neutralnosti. Čitatelju ostavljamo brojke; zaključak je jasan iz njih.

Zašto ovo nije „obična oporba“

Demokracija podrazumijeva kontrolu vlasti. Ne podrazumijeva da se svaka tragedija i svaki prosvjed pretvore u pokušaj rušenja Vlade u trenutku vanjske nestabilnosti. SDP i Možemo! biraju trenutak: migracije, energija, požari, Lika — sve je „dokaz“ da treba srušiti. Kad bi sutra pala kiša, i kiša bi bila argument. Metodologija je ista: maksimalna buka, minimalna odgovornost za posljedice.

Hrvatski birač vidi razliku između zahtjeva za sanacijom i zahtjeva za kaos. Narodni Reporteri stoje uz prvo. Drugo ostavljamo onima kojima je Zagreb jedini horizont.

Stabilnost nije privilegija elite. Stabilnost je uvjet da se Lika sanira, da se granica drži, da se OPG ne zatvori dok Sabor glumi krizu. Tko to ne razumije, ne zaslužuje mandatarsku olovku.

Zato ovaj sat ne gledamo oporbeni cirkus kao „demokratski festival“, nego kao test: hoće li Hrvatska ostati država s većinom ili poligon za zagrebačke eksperimente. Odgovor većine mora biti jasan — i glasan.