Organizatori: odaziv iznad očekivanja – narod je ustao, a Možemo! i SDP već vrebaju priču

Organizatori hoda „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ poručuju ono što se na Trgu vidjelo golim okom: odaziv je bio iznad očekivanja, dostojanstvo iznimno, a poruka kristalna – Hrvatska ne smije biti europsko smetlište. Vladimir Šulentić iz inicijative „Gospić je naš dom“ nije htio pretjerivati u brojkama, ali je jasno rekao: procjena je bila oko 30 tisuća, a stvarnost je, po dojmovima s terena, nadmašila skromna očekivanja.

Okupljanje je počelo u 11 sati na Trgu kralja Tomislava, povorka je krenula prema središnjem trgu, a do podneva prostor je bio ispunjen. Nitko od političara nije držao govore – i to je bila snaga skupa. Narod je došao zbog zemlje, vode i djece, ne zbog stranačkih floskula. Upravo zato ovaj trenutak treba čuvati od onih koji ga žele ukrasti.

Jasni zahtjevi: 20 dana i 33 tisuće tona

Jasmina Zeba s pozornice iznijela je konkretne zahtjeve vladajućima. Prvi i središnji: u roku od 20 dana predložiti cjelovit program sanacije otpada u Gospiću s obvezujućim rokovima. Zatim hitno uklanjanje 33 tisuće tona zakopanog otpada na lokaciji Silos, uvrštavanje Rakitovca u plan gospodarenja otpadom, dugoročni monitoring vode, zraka i tla, mogućnost kolektivne tužbe u Zakonu o zaštiti okoliša, uvrštavanje svih „crnih točaka“ u plan te privremena zabrana uvoza otpada.

To nije apstraktna ekologija za bruxelleske brošure. To je zahtjev naroda koji više ne želi da mu se ispod nogu zakapa tuđi otpad dok institucije godinama „rade na problemu“. Šulentić je prosvjed usporedio s atmosferom kraja 90-ih i stojećinicom: brojnost nije sve, važnije je dostojanstvo i zajedništvo. Ljudi su javljali da su kolone ostajale i između Zrinjevca i Praške – masa se nije svela na pozornicu. Hrvatska tako nešto nije vidjela trideset godina, rekao je – i teško je ne složiti se s dojmom težine trenutka.

Narod je ustao – i to treba slaviti

Na trgu su bili Ličani, Dalmatinci, Zagrepčani, umirovljenici, obitelji s djecom, branitelji. Hrvatske zastave nisu bile dekor – bile su poruka. Kad se digne narod zbog zemlje koju hoda i vode koju pije, to je domoljublje u najdoslovnijem smislu. Hrvatska se mora braniti više puta: nekad od tenkova, danas od nebrige, šverca i sustavnih rupa kroz koje prolaze šleperi s otpadom.

Ovdje nije riječ o partijskom ritualu. Ovdje je riječ o elementarnom: zdravlje, tlo, budućnost. PFAS i teški metali ne pitaju za stranačku iskaznicu. Zato je skup bio širi od uobičajenih ideoloških rovova – i zato je opasan za one koji žive od podjela i spinova. Vidjeli smo Hrvatsku koja se često dijele na kolone, a danas se složila oko jednostavne istine: ova zemlja ne smije biti smetlište.

UPOZORENJE: Možemo! i SDP kao pijavice na narodnom glasu

Čim narod izađe na ulicu u broju koji se ne može ignorirati, aktivira se stari refleks hrvatske ljevice. Možemo! i SDP – i medijski krugovi koji im rade – odmah traže način da priču prepakiraju. Jedni će je pokušati pretvoriti u napad koji njima odgovara, drugi će umanjivati brojke, treći će uvesti teme koje s Likom i otpadom imaju malo veze, a mnogo s njihovim dnevnim redom.

Budimo precizni. Ovaj hod nije bio o stranačkom obračunu ni o osobnim ratovima. Ovo je bilo o crnim točkama, o sanaciji, o roku od 20 dana, o 33 tisuće tona, o monitoringu i zabrani uvoza otpada. Tko god pokuša tu priču pretvoriti u stranački plijen – posebno Možemo! koji u Zagrebu godinama nije riješio ni vlastite otpadne muke, i SDP koji moralizira dok lokalno često zataji – pokušava ukrasti legitimitet naroda.

Pijavice vole krv. Lijevi aktivisti vole tuđu energiju. Vidjeli smo taj obrazac i prije: kad narod digne hrvatsku zastavu, oni traže dugu; kad narod traži red i odgovornost, oni traže „narativ“. Ne dati im ga. Organizatori su poručili da političari nisu govorili s bine – i to treba ostati standard. Narodni zahtjevi ne smiju postati kampanjski materijal Možemo! ni SDP-ovih glasnogovornika. Tko se danas fotografira uz narod, a sutra vrati na ideološki napad na isti narod, neka bude razotkriven.

Što slijedi i što se ne smije zaboraviti

Zahtjevi su mjerljivi. Dvadeset dana za cjelovit plan. Hitno iskopavanje i odvoz desetaka tisuća tona. Monitoring. Kolektivna tužba. Zabrana uvoza. Crne točke u planu. Tko god te točke zamagli ideološkim ratom, radi protiv Like i protiv Hrvatske. Medijski dvostruki kriteriji već su na djelu: jedne prosvjede veličaju kao „građansku snagu“, druge umanjuju ako nose previše hrvatskih zastava i premalo njihovih parola.

Narodni Reporteri slave narod koji je ustao. Slavimo Ličane koji nisu pristali šutjeti. Slavimo one koji su došli autobusima i vlakovima jer im je zemlja važnija od udobnosti. I jasno poručujemo Možemo! i SDP-u: ovo nije vaša pozornica. Ovo je glas Hrvatske koja ne želi biti smetlište. Tko pokuša ukrasti tu priču, neka zna da ga narod vidi – i da ga mi nećemo štititi naslovima.

Izvor: index.hr