DOK JE HRVATSKA BILA POD TENKOVIMA, BOBAN JE PUNIO RAČUN? Mamić tvrdi: „Uzeo 12 od 14 milijuna maraka"

Ima ljudi kojima ugled služi kao štit iza kojeg se ne postavljaju pitanja. Zvonimir Boban, danas prvi čovjek Dinama koji s visoka dijeli lekcije o klubu i „pravim Dinamovcima", jedan je od njih. A jedno mu pitanje već godinama visi nad glavom, i on ga uporno izmiče.

Riječ je o njegovu transferu u AC Milan 1991., u ljeto kad je Hrvatska ulazila u rat. Zdravko Mamić javno i uporno tvrdi: Boban je od otprilike 14 milijuna maraka odštete sebi uzeo čak 12 milijuna, navodno preko računa ujaka u Švicarskoj „da izbjegne porez", dok je Dinamu ostavio mrvice.

Dok su drugi ginuli, on je punio račun?

To je bit optužbe koja se ne da oprati: ratno profiterstvo. Dok su hrvatski mladići 1991. uzimali pušku i branili domovinu, Boban je, tvrdi Mamić, potpisivao unosan ugovor i najveći dio novca preusmjeravao sebi. Da je transfer bio krupan, potvrđuju i talijanski izvori: Milan je platio oko deset milijardi lira, po tadašnjem tečaju otprilike tih spornih 14 milijuna maraka. Sporno je samo jedno, koliko je od toga završilo u Bobanovu džepu.

Mlak demanti i, znakovito, nijedna tužba

Boban se brani riječima: novac je, kaže, stigao „iz Beograda", Dinamo je navodno dobio više nego što je ugovoreno, a Milan mu je uplatio na račun i sve je bilo „po zakonu". Zvuči uvjerljivo dok se ne postavi jedno pitanje: zašto onda u više od desetljeća nikada nije tužio Mamića? Čovjek kojeg netko javno naziva ratnim profiterom, a siguran je u svoju nevinost, odavno bi to raspravio na sudu i dokumentima raspršio klevetu. Boban to nije učinio. Umjesto papira, nudi samo, svoju riječ.

Ono što ostaje neodgovoreno

Budimo pošteni do kraja: omjer 12:2 i priča o švicarskom računu za sada počivaju na Mamićevim tvrdnjama i nisu pravomoćno dokazani, a Mamić je brojke znao mijenjati. No teret dokaza nije samo na Mamiću. Boban je taj koji sjedi na odgovorima, koji ima ugovore, izvatke i svakodnevni pristup medijima, a ipak radije šuti i vrijeđa se nego da stvar zatvori činjenicama. Ta šutnja govori.

Isti čovjek, ista arogancija

Zašto je ovo važno danas? Jer je isti Boban ponovno u središtu priče o velikom novcu, afere s novim Maksimirom, gdje opet vrijedi ista matrica: odluke odozgo, milanske veze i prezir prema onima koji pitaju. Čovjek koji javnosti duguje odgovor o 1991. danas joj namjerava natovariti i sporni stadion. Hrvatski navijači i porezni obveznici zaslužuju više od bahatog odmahivanja rukom.

Neka Boban napokon iznese dokumente i, ako je oklevetan, neka tuži. Dok to ne učini, svaka njegova lekcija o Dinamu i domoljublju zvuči šuplje. Narod koji je 1991. platio krvlju nema obavezu klanjati se idolima, nego pravo na istinu.

Tekst prenosi javne optužbe Zdravka Mamića i Bobanov demanti te iznosi uredničko mišljenje. Navedeni iznosi i raspodjela tvrdnje su Zdravka Mamića koje nisu pravomoćno dokazane; Zvonimir Boban ih demantira. Objavljeno kao pitanje od javnog interesa, uz presumpciju nedužnosti.