Bangoura nakon Voltina: ministrica i gradska prosvjeta barem neka ponude ostavke — Možemo! Zagreb i kazalište sigurnosti

Nakon napada nožem u školi u Voltinom — ozlijeđen učenik i čistačica, u nizu nakon Prečkog — Hamed Bangoura je rekao ono što mnogi roditelji misle naglas: ministrica obrazovanja i čelnik gradskog ureda za obrazovanje barem bi trebali ponuditi ostavke. Ne kao cirkus, nego kao minimalni znak odgovornosti. Gradonačelnik Tomislav Tomašević, međutim, ne vidi „sustavni krah“. Točno tako izgleda zagrebačko kazalište sigurnosti: kamera, izjava, empatija — i sve ostaje isto.

Narodni Reporteri neće ići u jeftini napad na nacionalnu razinu da bi se skrenulo s Zagreba. Odgovornost za klimu u školama, protokole i stvarnu zaštitu učenika u gradu koji vodi Možemo! mora se tražiti tamo gdje se odluke donose: u Gradu Zagrebu i u obrazovnom lancu koji godinama gura „mekani“ pristup dok roditelji broje incidente.

Voltino nije izolirani „slučaj“

Kad se u kratkom roku nižu Prečko i Voltino, priča o „pojedinačnom incidentu“ postaje uvreda za obitelji. Djeca dolaze u školu učiti, ne da broje noževe. Čistačice nisu žrtveni jarci sustava. Ako Karin i drugi hvale hrabrost osoblja — to je u redu. Ali pohvala čistačicama nije zamjena za ostavke i reformu protokola. To je upravo ono što Možemo! radi majstorski: emocionalni PR umjesto tvrde odgovornosti.

Bangourina teza je moralno jednostavna: tko vodi sustav u kojem se djeca i radnici školskih hodnika nađu na udaru, neka barem ponudi odstupanje. Ako politička kultura to smatra pretjeranim, onda je politička kultura bolesna.

Tomašević: nema sustavnog kraha — roditelji: ima straha

Gradonačelnik kaže da ne vidi sustavni krah. Roditelji vide strah. To su dva različita svijeta. Jedan živi u press-sažecima i „radnim skupinama“, drugi u WhatsApp grupama razreda. Možemo! Zagreb godinama gradi imidž grada koji „brine“ — o biciklima, o fasadama, o ideološkim projektima — dok osnovna funkcija države i grada, fizička sigurnost, tone u fraze.

Antiimigrantska i suverenistička javnost u Hrvatskoj već dugo upozorava da se sigurnosni problemi ne rješavaju hashtagovima. Kad se u školama događa nasilje, pitanje nije samo „zašto jedan napadač“, nego kakvu kulturu discipline, autoriteta i kontrole ulaza grad i škole stvarno imaju. Kazalište sigurnosti — čuvari na papiru, procedure u ladici — više ne prolazi.

Nacionalna rasprava o mrežama — bez skretanja s Zagreba

Posebno je Habijanova linija o dobnim granicama na društvenim mrežama legitimna državna rasprava o zaštiti djece online. To se smije i mora voditi bez partijskog jaza i bez napada na vladu zbog samog postojanja teme. Ali Voltino nije problem „Instagrama“. Voltino je problem fizičke sigurnosti u školskom prostoru i odgovornosti onih koji taj prostor vode u Zagrebu.

Zaključak Narodnih Reportera: fokus na Grad Zagreb, na Možemo! pristup koji relativizira tvrdu sigurnost, na roditeljski bijes i na minimalni moralni zahtjev — ponuda ostavke. Tko god misli da je to pretjerano, neka provede jedan dan u školi u kojoj se djeca i čistačice pitaju je li hodnik siguran.

Izvor: Dnevno.hr (Bangoura / Voltino).