MOŽEMO I JAKUŠEVAC: ŠEST GODINA, NIŠTA. OBEĆALI ZA GODINU, RADNIK OSTAO BEZ RUKE

Dok Možemo u Saboru drži lekcije o otpadu, Ante Sanader je podsjetio na Zagreb. Tražio je sjednicu Odbora za okoliš na Jakuševcu. Pitao je što genijalci iz Možemo rade s otpadom. Obećali su riješiti problem za godinu dana. Prošlo je šest. Ništa. Stradao je radnik i ostao bez ruke. To nije usputna opaska. To je bilanca.

Sanader je u utorak u Saboru govorio o izmjenama Zakona o gospodarenju otpadom. Poručio je da procedura nije ishitrena zbog Gospića, nego da je pokrenuta ranije, uz javne rasprave. Ključne točke prijedloga: preventiva, nadzor svakog otpada na odlagalištu i kaznena odgovornost. Lokalnu upravu žele uključiti jer ona ima neposredna saznanja. To je okvir. Jakuševac je ogledalo.

Možemo i brdo koje nisu skinuli

Jakuševac je bio jedna od glavnih točaka programa s kojim je Možemo pobijedio u Zagrebu. Obećanje: riješiti za godinu. Realnost: godine kasnije odlagalište i dalje stoji kao problem, uz smrad, rizike i nesreće. Radnik Čistoće ostao je bez ruke. To nije sitnica za saborsku retoriku. To je ljudska cijena neispunjenog programa.

Dok zastupnice Možemo napadaju druge zbog Like, Zagreb pod njihovom upravom još čeka zatvaranje priče koju su sami prodavali biračima. Dvostruki kriterij nije greška. To je metoda. Gradonačelnik Tomislav Tomašević i ekipa mrzitelja svega hrvatskoga rado broje tuđe silose. Vlastiti prioritet ostaje brdo.

Birac koji je 2021. dobio obećanje o brzom rješenju danas ima pravo pitati: gdje je rok, gdje je rezultat, tko snosi odgovornost za ozlijeđenog radnika.

Što zakon mijenja, a što Možemo zaboravlja

Prijedlog izmjena Zakona o gospodarenju otpadom donosi javni popis osoba kojima je zabranjeno gospodariti otpadom, uključujući povezane odgovorne osobe. Cilj: spriječiti da se ista mreža prebaci u drugo društvo. Dolaze i obvezni videonadzor ulaza, GPS praćenje vozila, stroža jamstva i češće kontrole. Inspekcija mora imati zube. Bez toga papir ne vrijedi.

To su alati. Alati ne brišu odgovornost onih koji u Zagrebu šest godina nisu zatvorili vlastiti prioritet. Možemo voli brojati tuđe silose. Jakuševac im je pred nosom. Tko traži drakonske kazne drugima, neka prvo pokaže rezultat na svojem terenu.

Sabor će raspravljati o preventivi i sankcijama. Dobro. Ali Zagreb ne smije biti izuzetak. Ako ekoozna nije riješila Jakuševac, nema moralnog monopola nad temom otpada.

SDP, Možemo i predizborni savez

Marin Piletić komentirao je i najavu predizborne koalicije SDP-a i Možemo. Poručio je biračima da pamte rezultate, ne slogane. U kontekstu otpada poruka je još oštrija: tko nije riješio Zagreb, neće lekcionirati ostatak Hrvatske. Ekomafija se ne ruši konferencijama za novinare. Ruši se nadzorom, sankcijama i rezultatima na terenu.

Savez SDP-a i Možemo na Markovu trgu zvuči kao nova era. Na Jakuševcu zvuči kao stara priča. Hrvatska bira između papira i terena. Narodni Reporteri biraju teren.

Zaključak

Hrvatska treba čvrst zakon, GPS, video i popis zabranjenih. Treba i poštenje u Zagrebu. Možemo je na Jakuševcu dobio šest godina. Račun nije nula. Račun je radnik bez ruke i brdo koje još stoji. Nećemo glumiti da je to uspjeh zelenog menadžmenta. To je pad. I birači to vide.

Jakuševac nije samo lokalni problem Čistoće. To je test vjerodostojnosti Možemo. Ako ne znaju zatvoriti brdo u vlastitom gradu, ne mogu voditi državu pričom o ekološkoj savjesti. Ekoozna voli kamere. Terén voli rokove. Rok je istekao.

Sanaderova najava o odboru na Jakuševcu ima smisla upravo zato što Zagreb postaje alibi. Dok traje rasprava o Lici, Jakuševac ostaje dokaz da velike riječi ne miču tonu. Radnik bez ruke nije politički pamflet. To je ljudska cijena. Gradska vlast koja to prešuti gubi pravo na moralne lekcije.

Zakon s popisom zabranjenih, GPS-om i videom treba proći. Inspekcija treba raditi. Ali paralelno Zagreb mora položiti račun. Šest godina nije prijelazno razdoblje. Šest godina je mandat neuspjeha. Možemo ga može spinati. Ne može ga izbrisati.