Tomašević o energani: Idemo u to. Lokacija uz državu, Jakuševac ostaje zrcalo

Tomislav Tomašević uoči 13. sjednice zagrebačke Gradske skupštine odbacio je tezu da je „zaokrenuo“ po pitanju energane. Prema Večernjem listu, poruka mu je bila kratka: „Idemo li u to? Idemo.“ Otvoreno je, kaže, još samo pitanje lokacije, o kojoj se Grad mora usuglasiti s državom. U istom dahu Grad potvrđuje da u budućem sustavu gospodarenja otpadom računa i na termičku obradu. Za Zagreb koji godinama živi uz Jakuševac to zvuči kao najava. Za Možemo vlast to zvuči kao priznanje da se bez energane i CGO-a status quo ne zatvara.

Tomašević tvrdi da se od ranije zacrtanog koncepta nije odustalo. Grad je, kaže, odradio dio posla koji je mogao. Lokacija zahtijeva dogovor s državom, uključujući kontekst HEP-a i energetskog smještaja. To je legitimno tehničko pitanje. Problem je politički: koliko još mandata treba da se lokacija prestane koristiti kao izgovor, a Jakuševac kao vječna privremena situacija?

CGO, energana i priča o 20 godina

Gradonačelnik je podsjetio da se centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj grade godinama, pa i desetljećima. „Imate danas centre za koje se s procesom počelo prije 20 godina,“ rekao je. U Karlovcu se upravo otvara Babina Gora. U Zagrebu Možemo još uvijek objašnjava procedure. Razlika boli. Jedni grade. Drugi drže konferencije o tome zašto još nije vrijeme.

Cilj projekta, tvrdi Tomašević, jest smanjiti količine otpada koje završavaju na Jakuševcu. „Centar za gospodarenje otpadom ključan je kako bismo konačno mogli manje otpada odlagati na Jakuševcu,“ poručio je. Primijetite glagol. Ne „zatvoriti“. „Manje odlagati.“ Komentari ispod vijesti to već čitaju bez filtera: je li obećanje o zatvaranju tiho zamijenjeno formulom o smanjenju?

Status quo kao politika Možemo

Najvažnija rečenica dana nije o lokaciji. To je oponentima: „Svi koji su zapravo protiv CGO-a de facto rade na tome da ostane status quo.“ Tu Tomašević ima formalno pravo. Bez novog sustava Jakuševac ostaje. Ali zrcalo ide i prema vlasti koja Jakuševcem upravlja. Ako je CGO ključan, zašto je lokacija još uvijek „jedino otvoreno pitanje“ nakon godina vladanja? Ako je energana „idemo u to“, zašto Zagreb i dalje izgleda kao grad koji bolje zna snimati mobilnost nego zatvoriti deponij?

Narodni Reporteri već su pisali o CGO Resnik, samolokacijskoj dozvoli i tužbama Zelene akcije. Energana nije izolirana vijest. To je nastavak istog dosjea: otpad, lokacija, država, godišnji rebalansi i priča da „nismo odustali, samo se pomiče“. Grad koji pomiče milijune u proračunu mora znati i pomaknuti lopatu.

Rebalans uz energanu: isti obrazac

Na istoj konferenciji Tomašević je odgovarao na kritike zbog rebalansa i smanjenja stavki za kapitalne projekte. Kaže da se sredstva prilagođavaju dinamici, ne da se od projekata odustaje. Greenway je naveo kao primjer pomicanja troška. Iste riječi čuju se i oko škola IGK i Donjeg Dragonošca, i oko otpada. Upravljanje Možemo postalo je rječnik odgoda: aneks, procedura, dogovor s državom, iduća godina.

Rast proračuna objašnjava plaćama i vrtićima, oko osam tisuća zaposlenih u sustavu. Cijene vrtića, kaže, nisu bile. To može biti točno. I dalje ne odgovara na pitanje zašto se infrastruktura otpada mjeri desetljećima, a ulice za „tjedan mobilnosti“ zatvaraju preko noći. Prioriteti se vide u tempu, ne u priopćenju.

Što Zagreb smije tražiti

Traži se javni, datirani odgovor: koja lokacija, koji rok usklađenja s državom, koja uloga termičke obrade, koji kapacitet smanjenja na Jakuševcu i kada. Bez toga „idemo u to“ ostaje parola. Suverenistička kritika ovdje nije protiv tehnologije. Ona je protiv vlasti koja Jakuševac koristi kao moralni bat za Liku, a vlastiti deponij drži kao status quo.

Tomašević kaže da infrastruktura ne nastaje preko noći. To je točno. Ali Možemo nije došao jučer. Kad gradonačelnik kaže „idemo“, građani smiju pitati: kamo i do kada? Dok nema odgovora, Jakuševac ostaje najiskreniji komentar na zeleni brend Zagreba.

Izvor: Večernji list, 16. rujna 2026.