Hod za život u Rijeci i Šibeniku: „Prvi korak je zakon“ – dok Zagreb vijori veganske barjake

Subota 5. rujna 2026. Rijeka i Šibenik. Geslo: „Prvi korak je zakon! Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonom!“ Dok Možemo! u Zagrebu Trg rezervira za veganske barjake i blokira prostor Hodu kad im ne odgovara, u Rijeci i Šibeniku Hrvati hodaju za život od začeća do prirodne smrti. To nije „kultura rata“. To je kultura naroda koji još zna da je dijete dar, a ne stavka u ideološkom budžetu. Dok Zagreb broji festivale, Rijeka broji korake za život.

Prvi korak je zakon

Ante Bekavac, koordinator Hoda u Rijeci, poručio je bez uvijanja: usmrćivanje nerođenog djeteta najgori je oblik nasilja jer se događa na zakonit način. „Želimo zakon koji štiti svoje građane, osobito one najnezaštićenije – nerođeno dijete! To je mjera ljudskosti, civiliziranosti i napretka.“ Katarina Štambuk dodaje: nijedna žena nije sama; pobačaj usmrćuje dijete i ranjava majku; pobačaj nije rješenje. Matej Brletić podsjeća očeve: odgovornost počinje od začeća, ne od rođenja na papiru.

Organizatori u 19 hrvatskih gradova nose istu poruku. Znanost kaže da život počinje začećem. Društvo koje skrbi o čovjeku nudi podršku majci, ne protokol za prekid. „Hrabrost jedne majke može promijeniti svijet.“ To su rečenice koje salonska ljevica ismijeva – dok demografija Hrvatske tone i dok se prazne sela od Like do Slavonije. Bez djece nema naroda. Bez zakona koji štiti dijete, „prava“ postaju maska za slabije.

Život i Lika: Bekavac povezuje čovjeka i prostor

Hod u Gospiću odgođen je za iduću godinu – da pozornost ostane na Lici i njezinim stanovnicima. Bekavac: „Stalo nam je do budućnosti Like, ali i cijele naše Hrvatske… Briga za čovjeka i briga za okoliš nisu suprotstavljene vrijednosti.“ Istinska zaštita prirode i zaštita čovjeka idu ruku pod ruku. Poruka onima koji lešinare na ekološkoj tragediji, a pobačaj tretiraju kao svetinju: možete li isto reći za sebe – da štitite i prirodu i čovjeka od začeća?

To je udarac dvoličnosti Možemo!-SDP spektra: „okoliš“ kad treba mobilizirati Trg, „izbor“ kad treba braniti najslabije. Rijeka i Šibenik pokazuju drugi moralni red: dijete prvo, pa politika. Tko štiti šumu, a ne štiti embrij, štiti brend – ne život.

Zagreb blokira Hod, pušta veganski festival

Sjetimo se: Tomaševićeva vlast na središnjem trgu vijori veganske barjake ZeGeVegea, a Hodu za život prostor i dostojanstvo često osporava ili marginalizira. Isti gradonačelnik koji otvara festival „suosjećajnog življenja“ za životinje, sustavno je hladan prema hodu za nerođeno dijete. Suosjećanje, dakle, ide do tofua – i staje pred ljudskim embrijem. To nije administrativna greška. To je svjetonazor.

Možemo! Hrvatsku vidi kao laboratorij naprednjačkih tabua: nacionalni osjećaj sumnjiv, vjera sumnjiva, obitelj sumnjiva, život nerođenog – pregovaračka stavka. Hod za život u Rijeci i Šibeniku taj laboratorij odbija. Ljudi s transparentima nisu „ekstrem“. Ekstrem je društvo koje legalizira smrt najslabijih i zove to slobodom.

Hrvatska koja bira život

„Gradimo Hrvatsku u kojoj je svako dijete prihvaćeno, zaštićeno i voljeno.“ Ta rečenica s riječkog okupljanja vrijedi više od tisuću bruxelleskih rezolucija o „reproduktivnim pravima“. Narod koji gubi djecu gubi budućnost. Narod koji hodanjem brani zakon za život još nije predan. Prvi korak jest zakon. Drugi korak jest hrabrost reći Možemo! i njihovim medijskim saveznicima: Hrvatska nije vaš ideološki plac.

Narodni Reporteri stoje uz Hod za život – u Rijeci, Šibeniku i svim gradovima gdje se diže glas. Hrvatska je Domovina u kojoj dijete ima pravo roditi se. Tko to osporava s Trga veganskih barjaka, ne govori u ime naroda. Govori u ime projekta. Mi biramo narod.

Rijeka i Šibenik nisu izolirani događaji. Dio su šireg hrvatskog otpora demografskom i moralnom pražnjenju. Dok Možemo! u Zagrebu Trg pretvara u reklamu za ZeGeVege, obitelji hodaju jer znaju da bez djece nestaje i Lika, i Primorje, i cijela Domovina. Zakon koji štiti život od začeća nije „povratak u srednji vijek“. To je civilizacijski minimum. Tko ga odbacuje u ime napretka, nudi napredak bez naroda – a to nije napredak, nego nestanak.