HOD ZA ŽIVOT U ŠIBENIKU: „Prvi korak je zakon“ — kultura života vs Možemo! kultura smrti

Šibenik je danas, 5. rujna 2026., opet pokazao što Hrvatska još nije zaboravila: da život nije ideološki projekt, nego dar. Hod za život, obitelj i Hrvatsku okupio se na Trgu Republike Hrvatske u 9:30, pod jasnim geslom „Prvi korak je zakon! Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonom!“ Dok ljevica u Zagrebu vježba moralne pozicije o „reproduktivnim pravima“, u 19 hrvatskih gradova ljudi hodaju za one koji glas nemaju — za nerođenu djecu.

Ovo nije folklor. Ovo je civilizacijski sukob. S jedne strane stoji kultura života — obitelj, zakon, dostojanstvo od začeća do prirodne smrti. S druge Možemo! i SDP, koji godinama nameću kulturu smrti: pobačaj kao „zdravstvenu uslugu“, eutanaziju kao „dostojanstvo“, migracijski kaos kao „solidarnost“. Narod to vidi. Zato hoda.

Devetnaest gradova — jedna poruka

Organizatori su jasni: ove godine građani hode u 19 hrvatskih gradova. Antonio Smoljić iz medijskog tima šibenskog Hoda rekao je ono što znanost i zdrava pamet već znaju: ljudski život započinje začećem, a pobačaj zaustavlja otkucaje ljudskog srca. „Usmrćivanje nerođenog djeteta najgori je oblik nasilja jer se događa na zakonit način“, poručio je. To nije religiozna fraza — to je optužnica zakonodavstvu koje štiti ubojstvo, a kažnjava obranu života.

Maja Šubić, koordinatorica Hoda u Šibeniku, poručila je ženama: nijedna nije sama, podrška postoji. „Pobačaj usmrćuje dijete i ranjava majku. Pobačaj nikad nije i ne može biti rješenje.“ U zemlji u kojoj se demografski ponor mjeri desecima tisuća nestalih Hrvata godišnje, ljevica i dalje prodaje smrt kao slobodu. To nije progres — to je nacionalno samoubojstvo s pečatom „europskih vrijednosti“.

Geslo „Prvi korak je zakon“ nije slučajno. Bez zakona koji štiti najslabijega, sve ostalo — pričanje o okolišu, rodnoj ideologiji, „inkluziji“ — postaje moralna maska. Hrvatska treba zakon koji štiti građane od začeća do prirodne smrti. To je mjera ljudskosti. Sve ostalo su floskule za TV duel.

Gospić odgođen — Lika nije pozornica za Možemo!

Hod za život u Gospiću, planiran za početak rujna, odgođen je za iduću godinu. Razlog nije kukavičluk — nego prioritizacija. Organizatori žele da pozornost javnosti ostane na Gospiću, na stanovnicima Like i na pitanju čije će rješenje odrediti budućnost toga kraja. Dok Možemo! lešinari oko Like traže kameru i fotelju, ljudi koji brinu o životu i prostoru šute i rade.

Poruka iz Šibenika direktno se veže uz Liku: „Briga za čovjeka i briga za okoliš nisu suprotstavljene vrijednosti — one su ista odgovornost prema budućim generacijama.“ To je udarac u lice zelenoj sekti koja štiti komarca i vuka, a nerođeno dijete tretira kao biološki otpad. Istinska ekologija počinje zaštitom čovjeka. Bez čovjeka nema ni Like, ni Šibenika, ni Hrvatske.

Dok se po Zagrebu natežu oko deponija i „klimatskih“ floskula, Lika guta desetke tisuća tona otrovnog otpada, a Možemo! traži scenu na prosvjedima. Narodni Reporteri to zovu pravim imenom: licemjerje. Oni koji u glavnom gradu ne znaju srediti smeće žele „spasiti“ Liku — i pritom gurnuti abortusnu industriju i rodnu ideologiju u svaku školu.

Kultura smrti ima stranačku legitimaciju

SDP i Možemo! desetljećima grade infrastrukturu kulture smrti: pravo na pobačaj kao dogmu, napad na savjest liječnika, marginalizaciju Crkve, ismijavanje Thompsonove Hrvatske koja još pjeva o Vukovaru i obitelji. Dok se na hodovima mole za život, u sabornicama se glasuje za zakone koji život čine jeftinim. To nije sukob „konzervativaca i liberala“. To je sukob naroda koji hoće opstati i elite koja hoće upravljati nestajanjem.

Suverenistička Hrvatska ne može preživjeti ako svake godine gubi više djece na stolovima nego što ih rađa u rodilištima. Antiimigrantska politika bez demografske politike života — bez zaštite obitelji i nerođenoga — ostaje pola istine. Tko otvara granice, a zatvara maternice, radi na zamjeni stanovništva. To nije teorija — to je statistika.

Šibenski hod zato nije lokalna vijest. To je nacionalni test: hoćemo li zakon koji štiti srce koje već kuca, ili ćemo i dalje slušati zagrebačke moraliste koji život mjere anketama i fondovima. Prvi korak je zakon. Drugi je hrabrost da se kaže: Možemo! nije pokret nade — nego brend kulture smrti.

Što Hrvatska mora učiniti

Prvo: zakonska zaštita života od začeća, uz stvarnu skrb za majku — stanovanje, rad, medicinsku pomoć, ne floskule. Drugo: prestanak državnog financiranja ideologija koje Hrvatsku čine praznom. Treće: obrana Like i cijele provincije od ekološkog i političkog kolonijalizma zelenih elita. Četvrto: kulturna politika koja ne sramoti Thompsonovu Hrvatsku, nego je slavi kao glazbu otpora i domoljublja.

Dok u Šibeniku gore svijeće, u Bruxellesu i dijelu Zagreba gore mostovi prema narodu. Birajte stranu. Narodni Reporteri biraju život, zakon, Liku i Hrvatsku koja se ne ispričava što postoji. Prvi korak je zakon — a zakon mora biti hrvatski, suveren i jasan: život se ne ubija.