Trusina 1993.: 22 ubijena Hrvata — Ališpagi opet suđenje nakon 12 godina

TRUSINA / SARAJEVO — 22 ubijena Hrvata 16. travnja 1993. — 18 civila i 4 pripadnika HVO-a koji su se predali. Zapovjednik Specijalnog odreda „Zulfikar“ Armije BiH Zulfikar Ališpago Zuka opet pred Sudom BiH, 12 godina nakon što je predmet razdvojen zbog zdravlja. Suđenje je krenulo u petak 11.9.2026. Narodni Reporteri ne dopuštamo da hrvatske žrtve ostanu fusnota dok netko drugi drži monopol na sjećanje. Imena, grobovi, majke — to nije „kontekst“. To je dug.

Optužnica i zapovjedna odgovornost

Tužiteljstvo BiH 2010. podiglo je optužnicu protiv Ališpage i pripadnika Specijalnog odreda za posebne namjene „Zulfikar“, postrojbe pri Stožeru vrhovnog zapovjedništva Armije BiH. Ališpago je optužen po zapovjednoj odgovornosti: prema navodima, nije poduzeo mjere protiv podređenih nakon što su u Trusini kod Konjica počinjena ubojstva civila i pripadnika HVO-a koji su se predali. Postupak protiv njega razdvojen je 2014. zbog zdravstvenog stanja. Na prvom ročištu novog postupka tužitelj Ljubo Badnjar pročitao je optužnicu i najavio dokazivanje stvarnog nadzora nad postrojbom. Obrana odbacuje optužbe kao neosnovane, dokaze kao nezakonite; Ališpago se ponovno poziva na zdravlje i poteškoće s pamćenjem. Sud BiH odbio je zahtjev za novo vještačenje sposobnosti. Nastavak suđenja: 2. listopada.

Presude drugima — žrtve i dalje čekaju vrh

U međuvremenu Sud BiH donio je pravomoćne presude za ostale: zamjenik Nihad Bojadžić 15 godina (civili i ratni zarobljenici), Nedžad Hodžić 12, Mensur Memić 10 za zločine nad zarobljenim HVO-ovcima, Rasema Handanović 5,5 (priznanje i suradnja), Edin Džeko 13; Dževad Salčin i Senad Hakalović oslobođeni. Brojke postoje. Pravda za zapovjedni vrh kasni više od desetljeća. Istoga dana 1993. dogodio se i zločin u Ahmićima kod Viteza — 116 ubijenih Bošnjaka od HVO-a. Obje istine stoje. Selektivno sjećanje bira samo jednu i zove to „suočavanjem“. Narodni Reporteri odbijamo taj izbor: tko briše Trusinu da bi zadržao monopol na bol, ne radi pravdu — radi politiku.

Protiv fusnote i lekcija Zagrebu

Trusina nije „kompleksan kontekst“ za brisanje. To su hrvatski civili i predani vojnici. Tko u Sarajevu, Bruxellesu ili Zagrebu voli držati predavanja Hrvatskoj o „suočavanju s prošlošću“, a o Trusini šuti ili smanjuje, sudjeluje u kulturnom zločinu. Možemo! i SDP rado uvoze moralne lekcije o Domovinskom ratu kad treba udariti po suverenistima i Thompsonu — rjeđe ustaju za hrvatske civile kod Konjica. Mi ustajemo. Hrvatska žrtva nije pregovarački čip u tuđoj nacrtnoj priči o „balansu“. Balans koji briše 18 civila nije balans. To je propaganda.

Pravda odgođena — sjećanje ne smije

Dvanaest godina razdvojenog predmeta nije tehnički detalj. To je poruka obiteljima da sustav može čekati dok pamćenje blijedi i dok se medijski fokus seli. Sud je odbio novo vještačenje — dobro. Sad treba dokazati, osuditi ili osloboditi — javno, bez magle i bez da se postupak opet rastopi u zdravstvene odgode. Dok traje suđenje, medijska dužnost je imenovati: 18 civila, 4 predana HVO-ovca, odred „Zulfikar“, zapovjednik Zuka. Bez eufemizma „incident“. Bez „svih strana“ u istoj magli. Strane postoje; žrtve imaju imena.

Zašto ovo nije „balans“ nego dug

Medijski „balans“ koji u istoj rečenici spominje Ahmiće da bi umanjio Trusinu nije novinarstvo — to je moralna knjigovodstvena prijevara. Obje tragedije zaslužuju punu težinu. Nijedna ne briše drugu. Hrvatska javnost ima pravo zahtijevati da se 18 civila i 4 predana HVO-ovca ne gube u fusnoti dok se na Zapadu i u dijelu regionalnih elita i dalje konzervira jedna jedina dopuštena priča o ratu. Suđenje Ališpagi nije osveta. To je dug prema mrtvima i živima koji su 12 godina čekali da se predmet vrati u sudnicu. Dug se plaća dokazima — ne zaboravom.

Zaključak

Trusina 1993. nije fusnota. Ališpago opet na sudu nije zatvaranje teme — to je podsjetnik da pravda može kasniti, ali sjećanje ne smije. Narodni Reporteri: pravda bez selektivnog sjećanja; hrvatske žrtve bez srama; oštro protiv onih koji Zagrebu drže lekcije dok Trusinu guraju u sitni tisak. 2. listopada — gledamo. I brojimo.

Izvor: Index.hr / Hina (Zoran Krešić), 11.9.2026.