Od 7.54 iz Splita: novi elektrodizelski vlak za Zagreb, 150 sjedala, Wi-Fi i kava. Končar vozi Hrvatsku

U utorak u 7.54 iz Splita kreće priča koju je Hrvatska predugo čekala. HŽ Putnički prijevoz u promet pušta prvi elektrodizelski vlak na relaciji Split – Zagreb Glavni kolodvor. Nije riječ o još jednoj PowerPoint prezentaciji. Riječ je o 150 sjedećih mjesta, besplatnom Wi-Fi-ju, utičnicama uz sjedala, rampama za osobe s invaliditetom, prostoru za bicikle i aparatima za kavu i grickalice.

Pruga između Splita i Zagreba dijelom je pod žicom, dijelom nije. Zato ovaj vlak mora znati i struju i dizel. To nije detalj za inženjere. To je razlog zašto su dosadašnji „obični“ setovi često gubili bitku s geografijom Dalmacije.

Hrvatska industrija, ne uvozni katalog

U razvoj i proizvodnju uključeni su stručnjaci Grupe KONČAR i brojne domaće tvrtke. To je rečenica koju treba ponoviti. Dok se u Bruxellesu i Zagrebu često priča o „zelenoj tranziciji“ kao o uvozu gotovih rješenja, ovdje se vidi drugačiji model: hrvatski inženjering na hrvatskoj pruzi.

Nabava šest elektrodizelskih vlakova financira se zajmom Europske investicijske banke od 57,3 milijuna eura. Do kraja 2026. svih šest trebalo bi biti u prometu. Ako se rokovi drže, to je konkretan pomak, ne floskula o „modernizaciji“.

Od prosinca četiri dnevna vlaka

Još važnija najava dolazi s novim voznim redom. Od prosinca 2026. Zagreb i Split trebali bi biti povezani četirima dnevnim vlakovima. To mijenja logiku putovanja: manje oslanjanja na zrakoplov za kratke relacije, manje gužve na A1 u sezoni, više izbora za studente, umirovljenike i obitelji koje ne žele platiti cijenu kaosa na cesti.

Željeznica nije nostalgični folklor. To je suverenost u prometu. Kad država ima pouzdanu vezu sjever–jug, manje ovisi o tome hoće li tunel ili vjetar zatvoriti autocestu.

Što putnik stvarno dobiva

Wi-Fi i utičnica nisu luksuz za 2026. godinu. To je minimum ako želite da mladi ostanu u vlaku, a ne u automobilu. Informacijski sustav s vizualnim i zvučnim najavama smanjuje kaos na stajalištima. Rampe i prostor za bicikle nisu „ideološki dodatak“: to je pristupačnost za ljude koji stvarno putuju, ne samo za one koji tweetaju o mobilnosti.

Samoposlužni aparati za kavu, vodu i grickalice zvuče banalno dok ne sjednete šest sati bez ičega. Detalji grade naviku. Navika gradi prijevoz. Prijevoz gradi državu.

Uvjet: da vozi, a ne da kasni

Hrvatska je vidjela premijere vlakova koji su završili kao muzejske fotografije. Ovaj put mjerilo je jednostavno: točnost, čistoća, broj okretaja i cijena karte koja ne tjera ljude natrag u auto. Ako HŽ i Končar isporuče ono što piše u priopćenju, Dalmacija i Zagreb postaju bliži. Ako ne, ostat će još jedna najava.

Narodni Reporteri prate infrastrukturu jer je to politika u čeliku i kotačima. Suverena Hrvatska treba vlakove koji voze, ne samo strategije koje se čitaju.