Saudijska povukla upozorenja, a Hutiji nadiru prema Bab el-Mandebu. "Sve jasno" je privremeni teatar

Saudijska civilna zaštita objavila je u utorak, 15. rujna, prestanak opasnosti nakon ranijih upozorenja za šest gradova. Među njima je Yanbu, glavna saudijska naftna luka na Crvenom moru iz koje se dnevno otpremaju milijuni barela. Opasnost je, kaže službeno priopćenje, prošla i za Jeddah, Abhu, Jazan, AlUlu i Taif.

Na papiru zvuči kao olakšanje. U stvarnosti je to privremeni teatar, dok se rat za tjesnac nastavlja. Jer istodobno Hutiji, službeno Ansar Allah, skupina koju podupire Iran, pojačavaju udare na saudijske gradove i energetsku infrastrukturu te napreduju duž jemenske obale Crvenog mora prema Bab el-Mandebu, jednom od najvažnijih pomorskih grla na svijetu.

"Sve jasno" dok se tjesnac steže

Upozorenja su izdana usred učestalih napada. Njihovo povlačenje ne znači da je strategija nestala. Znači samo da je trenutačni val alarma iscrpljen. Prošlog tjedna Hutiji su zauzeli strateški lučki grad Moku, oko 75 kilometara od Bab el-Mandeba. Time su se približili prolazu koji povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom i, preko Sueskog kanala, s Mediteranom.

To nije lokalni jemenski spor. To je poluga nad globalnom trgovinom. Svaki ozbiljniji poremećaj plovidbe kroz Bab el-Mandeb udara na naftu, kontejnere i cijene koje Europa osjeti u trgovinama i na benzinskim postajama. Hrvatska nije izuzetak. Kad se stegne Crveno more, račun dolazi i do naših pumpi.

Yanbu nije samo grad. Yanbu je ventil

Yanbu je posebno osjetljiv. Saudijska Arabija preko te luke izvozi velik dio nafte koja se naftovodima doprema na zapad kraljevstva. U razdobljima poremećaja na drugim pravcima kroz Yanbu je otpremano i više od četiri milijuna barela dnevno. Zato su upozorenja za taj grad bila signal tržištu: rizik nije apstraktan.

Huti su još u srpnju proglasili pomorsku blokadu Saudijske Arabije i zaprijetili napadima na brodove koji prevoze saudijsku naftu. Dio tankera koji su ukrcali teret u Yanbuu već je mijenjao rute kako bi izbjegao Bab el-Mandeb. To je jezik rata koji se mjeri barelima i satima kašnjenja, ne press-konferencijama.

Kad zapadne agencije i atlantski komentatori pričaju o "stabilnosti", rijetko spomenu da je Yanbu postao rezervni ventil baš zato što su drugi pravci već pod pritiskom. Stabilnost koja ovisi o jednoj luci i jednom tjesnacu nije stabilnost. To je ranjivost.

Iranska osovina i zapadna licemjernost

Zapadni i izraelski pritisak na Iran često se prodaje kao jednostavna priča: udari, kazni, "rješi problem". Realnost je složenija. Iranska osovina, od Hutija do drugih saveznika, pokazuje da Teheran nije samo meta na karti, nego igrač koji može zatvoriti ili ugroziti ključne prolaze bez da Zapad kontrolira ishod.

Navijati za bombardiranje Irana kao za magični reset regionalne politike je kratkovidno i opasno. Hutiji nisu nestali zbog zapadnih slogana. Naprotiv, pojačali su pritisak na Saudijsku Arabiju i približili se točki gdje mogu ugroziti plovidbu prema Europi. Tko to ignorira, ignorira i cijenu koju plaćaju obični ljudi u Zagrebu, Splitu ili Rijeci kad energenti poskupe.

Kritika Izraela ovdje nije folklor. Kritika je na mjestu kad se regionalna politika svede na moralnu karikaturu u kojoj je Iran apsolutno zlo, a svaka iranska poluga u Jemenu samo "terorizam bez konteksta". Kontekst postoji: rat od 2015., blokade, nafta, tjesnaci, i zapadni interesi koji se maskiraju u univerzalne vrijednosti.

Što Hrvatska treba vidjeti

Hrvatska je mala zemlja na kraju lanaca opskrbe. Nemamo luxus da vjerujemo u televizijske pojednostavnice. Kad Saudijska Arabija kaže da je opasnost "prošla" u šest gradova, to treba čitati kao operativni update, ne kao kraj rata za Crveno more. Hutiji nadiru. Bab el-Mandeb ostaje u igri. Iran ostaje središnji akter, ne samo meta za plakate.

Suverenistička politika energije počinje priznavanjem te činjenice: tko kontrolira prolaze, kontrolira cijenu mira. Dok Zapad i Izrael guraju narativ o jednostavnom udaru na Iran, osovina već demonstrira da može stegnuti arteriju kojom Europa diše. To nije razlog za ratnu euforiju. To je razlog za hladnu glavu, realnu procjenu i odbijanje licemjernih priča o "sigurnosti" koje na kraju plaćaju naši građani na pumpi.

Dok traju naslovi o prestanku opasnosti, pravo pitanje ostaje isto: tko drži ključ Bab el-Mandeba sutra, i po kojoj cijeni Europa misli da može ignorirati Iran?

Izvori: Index.hr, Jutarnji list