Tomašević izdvaja Digitalni grad iz Holdinga. Optika grada ide na stol — tko kupuje?

Najprije detektivi. Onda optika. Zagreb24 javlja neslužbenu potvrdu iz ureda gradonačelnika: Zagrebački digitalni grad izdvaja se iz Zagrebačkog Holdinga. Pripreme traju; cilj — do ljeta. Riječ je o podružnici koja drži kabelsku kanalizaciju, lokalne svjetlovode i najam infrastrukture teleoperaterima. To nije „IT projekt“. To je podzemna imovina grada — digitalne autoceste za podatke.

Zašto teleoperateri gledaju

HT je godinama vodio sudske bitke s Bandićevim Zagrebom oko DTK sustava. 2013. povukao je deset tužbi nakon izgubljenih prvostupanjskih rundi; ranije su kružile brojke naknada i do stotina milijuna kuna. Tko kontrolira kanale, određuje cijenu pristupa i tempo digitalizacije. Zato šuška o privatizaciji traje dulje od godinu dana. Izdvajanje iz Holdinga može biti čišće upravljanje. Može biti i priprema za prodaju. Dok nema javnog modela — sumnja je legitimna.

Zagreb24 podsjeća: direktor podružnice Filip Jurišić donirao je „Zagreb je naš“ / Možemo!, ušao u strukture Holdinga, Plinare, APIS-a. Kuloari ga vežu uz Borisa Sesara. Periodički nepotraživana milijunska potraživanja od teleoperatera — ako stoje — nisu „administrativna greška“. To je curenje keša iz stabilnog najma. Grad koji lovi krtice privatnim detektivima može prvo loviti vlastite ugovore.

Digitalni twin, stvarni dug

Možemo! voli jezik transformacije: e-usluge, digitalni blizanac, Centar za upravljanje prometom, 487 semafora do 2028. Sve to stoji na fizičkoj mreži koju Digitalni grad održava. Kad se ta mreža izdvoji, a možda i otvori kupcima, građanin treba znati cijenu — ne slogan. Dogan već upozorava na „digitalnog Velikog Brata“ umjesto komunalnih problema. Petek šalje popis divljih deponija. Ista uprava ne može istodobno glumiti high-tech i ignorirati mulj.

Bandić je „ratovao“ s HT-om i branio gradsku kontrolu nad kanalima. Tomaševićeva era donosi drugu dramaturgiju: izdvajanje, šuškanje, šutnja na upite. Zagreb24 kaže da gradonačelnik i Novaković ne odgovaraju. Transparentnost koja se hvali na Twitteru nestaje kad stigne pitanje o imovini.

Što narod treba čuti

Tri pitanja, bez spinova: (1) Ostaje li 100% vlasništvo Grada nakon izdvajanja? (2) Hoće li biti natječaja ili „strateškog partnera“? (3) Kolika su nepotraživana potraživanja i tko odgovara? Dok odgovora nema, priča o privatizaciji nije teorija zavjere — to je praznina koju vlast sama ostavlja.

Narodni Reporteri ne brane stari Holding kao svetost. Branimo princip: komunalna infrastruktura — voda, tramvaj, optika — nije suvenir za donatore. Kad Možemo! priča o modernizaciji, neka priloži ugovor, ne LinkedIn kolaž.

Zaključak

Izdvajanje Digitalnog grada može biti reforma. Može biti rasprodaja u etapama. Razlika je u papirima koje Tomašević još nije stavio na stol. Dok ih nema, Zagreb ima pravo pitati: tko kupuje naše podzemlje — i po kojoj cijeni šuti ured koji inače voli konferencije?

Imovina bez ugovora na stolu

Grad koji ne odgovara na upite o Digitalnom gradu, a istodobno hvali transparentnost, proizvodi vlastiti deficit legitimiteta. Optički kanali nisu apstraktni „IT“. To su rovovi kroz koje prolazi budući promet podataka, pametni semafori i e-usluge. Prodati ili partnerizirati to u tišini znači prodati tempo grada. Zagreb24 je samo otvorio vrata sumnji; ured gradonačelnika ih može zatvoriti papirima. Do tad sumnja ostaje.

U istom tjednu Holding lovi krtice, jarbol bira veganske zastave, a Digitalni grad ide na izdvajanje. Prioriteti nisu skriveni — samo neugodni. Narodni Reporteri traže javni model vlasništva i brojke potraživanja. Bez toga „modernizacija“ ostaje marketinški sloj preko imovinskog pitanja.

Izvor: Zagreb24, 2026.