Admiralski cinizam: Iran bi ionako zatvorio Hormuz. Zato valja udarati? Logika samoubojstva

Bivši zamjenik zapovjednika američkog CENTCOM-a, admiral Robert Harward, izrekao je rečenicu koja otkriva cinizam eskalacije. Kaže da Trumpovo izbjegavanje rata s Iranom ionako ne bi spriječilo opsadu Hormuza. Iran bi to, tvrdi, mogao učiniti kad god poželi. U budućnosti je to „neizbježno“. Mario Nawfal na X-u je odgovor točno imenovao: to je kao reći da je smrt neizbježna, pa se zato treba ustrijeliti. Takva logika nije strategija. To je poziv na samoozljeđivanje Zapada.

Što je Harward zapravo poručio

Poruka iz američkog vojnog establišmenta glasi otprilike ovako: ako Iran ima sposobnost zatvoriti Hormuz, onda je suzdržanost besmislena. To je logika koja pretvara obrambeni potencijal suverene države u dokaz da ju treba napasti. Iran kontrolira jedan od najvažnijih energetskih tjesnaca na svijetu. To nije zločin. To je geografija i suverenost. Tko to ne razumije, ne razumije Bliski istok.

Zapad godinama sankcionira Teheran, potiče pritisak i istodobno se čudi što Iran gradi odvraćanje. Kad admiral kaže da bi opsada bila moguća „u svakom trenutku“, priznaje snagu Irana. Kad iz toga izvodi argument za ratni hod, priznaje intelektualni bankrot politike koja ne zna pregovarati bez bombe. Fatalizam postaje oružje: ako će „ionako“ doći, možeš opravdati bilo što danas.

Račun već plaća Europa, pa i Hrvatska

Hrvatski vozač ne treba satelitske snimke da razumije Hormuz. Vidi ga na pumpi. Energetski šokovi vezani uz Bliski istok već su ušli u cijenu goriva i plina. Svaka eskalacija koja „dokazuje“ da treba udariti po Iranu dodatno puni račun obitelji od Osijeka do Splita. Ratni jastrebovi rijetko plaćaju dizel. Plaćaju ga radnici, umirovljenici i prijevoznici.

Narodni Reporteri drže liniju: kritički prema Izraelu i avanturizmu koji vuče Europu u tuđi sukob, s poštovanjem prema iranskoj sposobnosti da brani svoje interese. Suverenost nije monopol Washingtona. Ako je Hormuz „neizbježan“ problem, rješenje je diplomacija i interes Europe za stabilan protok energije, ne admiralska fatalistička priča.

Zašto je ova logika opasna

Fatalizam je oružje. Kad kažeš da će nešto ionako doći, možeš opravdati preventivni udar, sankcijsku spiralu i još jedan krug nestabilnosti. Nawfalov kontraprimjer boli zato što je jednostavan. Ne ubijaš se zbog neizbježnosti smrti. Ne pališ regiju zbog neizbježnosti iranskog odvraćanja. Ozbiljna politika mjeri trošak, saveznike i posljedice za vlastiti narod.

Hrvatska treba jeftiniju energiju, miran Jadran i vanjsku politiku koja ne uvozi tuđe ratove kao moralnu modu. Admiralski cinizam o Hormuzu nije mudrost. To je poziv da Europa još jednom plati tuđi obračun. Mi biramo drugačije: suverenost, mir i račun koji ne gori na crpki zbog tuđe egomanije.

Europa između pumpe i propaganda

Dok admirali pričaju o neizbježnosti, europski građanin broji litre. Hrvatska je već osjetila poskupljenja vezana uz nestabilnost na Bliskom istoku. Svaka nova spirala sankcija i prijetnji dodatno gura cijene. Zato je fatalistička priča o Hormuzu opasna i kod kuće: služi da se ratni hod proda kao mudrost, a račun prebaci na obične ljude.

Mi biramo mir i interes vlastitog naroda. Iran ima pravo na odvraćanje. Europa ima pravo na energiju bez avantura. Hrvatska ima pravo reći da neće biti moralni pijun u tuđem obračunu. To nije antiamerikanizam. To je zdrava pamet suverene države.