VUČIĆ U UN-U NAPAO HRVATSKU: SRBIJA NAS OPTUŽUJE ZA NACIZAM

New York / Zagreb. Aleksandar Vučić iskoristio je govornicu Opće skupštine Ujedinjenih naroda za otvoreni napad na Hrvatsku. Srbijanski predsjednik ustvrdio je da se Hrvatska „ponosi svojom nacističkom prošlošću“ i da danas koristi nacističke slogane i simbole. Spomenuo je Jasenovac. Spomenuo je Kosovo. Vratio se na bombardiranje 1999. To nije bilješka s margine. To je službeni nastup šefa države pred cijelim svijetom.

Za hrvatsku javnost poruka je jasna. SRBIJA s najviše međunarodne pozornosti ponovno prekraja Domovinski rat, ustašku temu i odgovornost za agresiju. Vučić nije govorio o srbijanskim zločinima. Govorio je o Hrvatskoj kao o državi koja se navodno ponosi nacizmom. To je stara teza Beograda u novom, UN-ovskom pakiranju.

Što je točno rekao s govornice UN-a

Prema izvještaju Jutarnjeg lista, Vučić je u govoru pred Općom skupštinom rekao da je Srbiji najteže gledati „ponovno uzdizanje nacizma na pijedestal društvenih vrijednosti, posebno u Republici Hrvatskoj, koja se ponosi i svojom nacističkom prošlošću i upotrebom nacističkih slogana i simbola danas“.

Dodao je da Srbi, koji su „najviše stradali od nacističke ruke“, ne mogu prihvatiti „oživljavanje najstrašnijih duhova prošlosti“ odgovornih za smrt stotina tisuća Srba, Židova i Roma u logorima „poput Jasenovca“. Moralne lekcije „iz takvih izvora“, rekao je, potpuno su neprihvatljive.

To nije usputni komentar. To je formulacija kojom srbijanski predsjednik Hrvatsku stavlja u isti okvir s nacizmom, pred diplomatskim auditorijem koji često slabo poznaje kontekst Domovinskog rata. Cilj je jasan: Hrvatsku prikazati kao moralno sumnjivu, a Srbiju kao vječnu žrtvu.

Kosovo, 1999. i stara računica Beograda

Vučić se nije zaustavio na Hrvatskoj. Vratio se na NATO-ovu intervenciju protiv SR Jugoslavije 1999. i na Kosovo. Teza je poznata: Zapad je na Srbiji „otvorio Pandorinu kutiju“ nepoštovanja Povelje UN-a, a danas se zaklinje u ista pravila koja tada nije poštovao.

Kosovo je opet u središtu. Beograd neovisnost ne priznaje. Vučić je inzistirao na Zajednici srpskih općina i tvrdio da se teritorijalni integritet Srbije tretira drugačije nego kod drugih država. Istodobno Srbija formalno podržava teritorijalni integritet Ukrajine. Ta dvostrukost nije nova. Ona je metoda.

U istom govoru tvrdio je da je Beograd godinama ispunjavao zapadne zahtjeve, uključujući izručenja Haškom sudu, a da „nije dobio ništa“. „Mi smo ih izručivali, a dobili smo ništa“, rekao je. To je narativ žrtve koji SRBIJA godinama prodaje diplomatiji: mi smo sve napravili, drugi su nas izdali.

Hrvatska kao meta, Zapad kao krivac, Trump kao partner

Dok je napadao Hrvatsku i Zapad, Vučić je pohvalno govorio o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. U njemu vidi priliku za „pravedniji svjetski poredak“. Srbiju su, rekao je, „gazili“, ali nisu porazili. Zemlja je „ustala iz pepela poput feniksa“ i danas je „primjer kako se čuva međunarodni red“.

To je klasični Vučićev balans. Formalno ostaje na europskom putu. Paralelno čuva odnose s Moskvom i Pekingom. Sankcijama Rusiji se nije pridružio. U New Yorku sastao se i s visokom predstavnicom EU-a Kajom Kallas te ponovno inzistirao na Bruxelleskom sporazumu i Zajednici srpskih općina.

Za Zagreb je bitan dio: dok se Srbija predstavlja kao čuvar međunarodnog reda, s govornice UN-a Hrvatsku optužuje za nacizam. To nije dijalog. To je politički napad u trenutku maksimalne međunarodne vidljivosti.

Zašto Hrvatska to mora tretirati kao državni problem

Hrvatska je 1990-ih branila svoju državu od agresije u kojoj je Srbija bila ključni akter. Domovinski rat nije „građanski nesporazum“. Nije ni moralna simetrija koju Beograd godinama pokušava nametnuti. Kad Vučić s UN-a govori o „ponosu nacističkom prošlošću“, on ne brani žrtve Drugog svjetskog rata. On politički napada suvremenu Hrvatsku.

Jasenovac je zločin ustaškog režima. To hrvatska država i hrvatska historiografija ne poriču. Ali pretvarati današnju Hrvatsku u nacističku državu pred Općom skupštinom UN-a jest propagandni manevar. Cilj je oslabiti hrvatski moralni položaj, posebno kad se na međunarodnoj sceni otvaraju teme Mladića, Kosova i odgovornosti za 1990-e.

Hrvatska javnost ima pravo tražiti jasan, tvrd odgovor institucija. Ne protokolarni osmijeh. Ne meku formulaciju. Jer SRBIJA ovdje ne nudi partnerstvo. Nudi optužnicu bez dokaza, u dvorani u kojoj se oblikuje međunarodna percepcija.

Što ostaje nakon govora

Ostaje zapis. Vučić je pred UN-om povezao Hrvatsku s nacizmom, ustaškim simbolima i Jasenovcem. Ostaje kontekst: Kosovo, 1999., Haški sud, EU put uz Moskvu i Peking. Ostaje i politička namjera: Hrvatsku prikazati kao problem, a Srbiju kao žrtvu dvostrukih standarda.

To nije vijest za meki komentar. To je tvrda diplomatska ofenziva. Hrvatska je napadnuta imenom, državnošću i poviješću. I to s govornice koja se snima i prenosi diljem svijeta.

Izvor: Jutarnji list (24. rujna 2026., 00:35).